Zagrebačka županija

grb Zagrebačke županije

zastava Zagrebačke županije

Zagrebačka županija, upravno-teritorijalna jedinica koja obuhvaća jugozapadni dio Hrvatskoga zagorja te Turopolje i dijelove Pokuplja, Moslavine i Žumberka. Obuhvaća 3062 km² s 299 985 stanovnika (2021) ili 98 stanovnika/km², te je jedna od većih i gušće naseljenih županija. Sjedište je županije u Zagrebu. Sastoji se od 25 općina i devet jedinica sa statusom grada, od kojih su na području Zagorja općine Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica, Pušća te grad Zaprešić. Na području Zagrebačke županije nalazi se približno 12% površine, 21,5% stanovništva i 9% naselja Hrvatskoga zagorja.

Ustanovljena je Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH, koji je stupio na snagu 30. XII. 1992. Županija je tada bila definirana kao jedinica lokalne uprave i samouprave, područje koje je izraz povijesnih, prometnih i gospodarskih čimbenika te predstavlja prirodnu samoupravnu cjelinu. Od 1995. do 1997. Zagrebačka je županija bila objedinjena s Gradom Zagrebom u jednu jedinicu, potom je opet samostalna jedinica. U reformi lokalne samouprave u Hrvatskoj 2001. županija je definirana kao jedinica područne (regionalne) samouprave. Obavlja poslove koji se odnose na obrazovanje, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, održavanje javnih cesta, planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova, izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola te drugih akata vezanih uz gradnju i provedbu prostornoga uređenja. Statut je temeljni opći akt županije kojim se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug županije, njezina obilježja, javna priznanja, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga županije, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela županije, ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina, imovina i financiranje, akti tijela županije i postupak njihova donošenja, javnost rada i druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza županije. Dan Zagrebačke županije je 17. VII. Županijska su tijela Županijska skupština, župan i upravna tijela. Županijska je skupština predstavničko tijelo građana i tijelo područne (regionalne) samouprave koje donosi akte u okviru prava i dužnosti Županije. Bira se na neposrednim izborima. Dosadašnji predsjednici Županijske skupštine: Božidar Pankretić (Hrvatska seljačka stranka, HSS, 1993 –96), Zdravko Tomac (Socijaldemokratska partija, SDP, 1996–97), Stjepan Esih (Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, 1997–98), Miroslav Ivoš (HDZ, 1998–2001), Palma Klun Posavec (SDP, 2001–05. i 2005–08), Damir Mikuljan (HDZ, 2008–09. i 2009–13), Dražen Bošnjaković (HDZ, 2013–17), Mihael Zmajlović (SDP, 2017), D. Mikuljan (HDZ, 2017–19), Mato Čičak (HDZ, 2019–21), Martina Glasnović (HSS, 2021–24) i M. Čičak (HDZ, od 2024).

Izvršno tijelo Županije je župan, bira se na neposrednim izborima od 2009 (dotad je župan biran u Skupštini) i ima dva zamjenika. Dosadašnji župani: Ivica Gaži (HDZ, 1993–95), Stjepan Vujanić (HSS, 1995–96), Marina Matulović Dropulić (HDZ, 1996–97), Branimir Pasecky (HDZ, 1997–2001) i Stjepan Kožić (HSS do 2018, potom nezavisan, od 2001).

Upravna tijela Županije osnivaju se radi obavljanja upravnih i stručnih poslova iz samoupravnoga djelokruga Županije kao i poslova državne uprave prenijetih na Županiju. Ustrojbena tijela su: Ured župana, Upravni odjel za gospodarstvo, Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo, Upravni odjel za financije, Upravni odjel za promet i komunalnu infrastrukturu, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Upravni odjel za fondove EU-a, regionalnu i međunarodnu suradnju, Upravni odjel za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu i Služba unutarnje revizije.

Povijesna Zagrebačka županija bila je upravno-teritorijalna jedinica Slavonije (XII. st. – 1476), Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1476–1655) i Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (1655–1922), uz kraći prekid 1780–90, kada je bila ukinuta ukazom Josipa II. i pridružena Zagrebačkoj oblasti. Isprva je obuhvaćala područje današnjega Zagreba, Turopolje, dijelove Pokuplja sjeverno od Kupe te Hrvatskoga zagorja južno od srednjega toka rijeke Krapine. Na sjeveru je graničila sa Zagorskom i Vrbovečkom županijom, na zapadu s Podgorskom županijom i Štajerskom, na jugu s Goričkom i Gorskom županijom, a na istoku s Čazmanskom i Moravečkom županijom. Polovicom XIV. st. hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac proveo je reformu županijskoga sustava, kojom su u sklop Zagrebačke županije kao njezini distrikti ušle nekadašnje županije Moravče (istočni dijelovi Medvednice, šire područje današnje Bedenice i zelinski kraj), posjedi zagrebačkoga biskupa (zapadna Moslavina), Podgorje (Žumberak), Gorica (Karlovačko Pokuplje) i Gora (Banovina). U XV. st. u sastav Zagrebačke županije ušli su još veleposjedi ozaljske grane Frankapana, zbog čega se županijska granica pomaknula prema jugu na velike dijelove nekadašnje županije Modruš. Zagrebačka županija nalazila se u sklopu nekoliko desetinskih kotareva, dok je u crkvenome smislu pripadala Zagrebačkomu arhiđakonatu Zagrebačke biskupije.

U teritorijalnome obliku s kraja XV. st. Zagrebačka županija održala se do osmanske najezde na Hrvatsku, kada je tijekom XVI. st. izgubila sva područja istočno od rijeke Kupe i Česme, a krajevi uz granicu s Osmanlijama uključeni su u Bansku krajinu. Iako su još za trajanja Velikoga bečkog rata (1683–99) novooslobođeni dijelovi današnje Banovine bili 1688. formalno vraćeni Zagrebačkoj županiji, u stvarnosti je ona bila u sklopu Banske krajine, koja je formalno polovicom XVIII. st. izdvojena iz sastava Hrvatske i priključena Vojnoj krajini. Do novoga smanjenja Zagrebačke županije došlo je 1776, kada su prekokupski i goranski krajevi bili prepušteni novoutemeljenoj Severinskoj županiji, no njezinim ukidanjem 1786. bili su joj vraćeni. U tome teritorijalnom obliku Županija se održala do 1874, kada je iz njezina sklopa izdvojen stubički kotar s općinama Marija Bistrica te Gornja i Donja Stubica koje su priključene Zlatarskoj podžupaniji Varaždinske županije. God. 1881. Zagrebačkoj županiji priključena je Banovina i sisačko Pokuplje, a 1886. vraćen joj je stubički kotar. U tome teritorijalnom obliku održala se do ukidanja 1922. God. 1992. Zagrebačka županija obnovljena je kao administrativno-teritorijalna jedinica RH.

U sastavu Zagrebačke županije bili su dijelovi Hrvatskoga zagorja južno od rijeke Krapine. Na tom se prostoru najkasnije u XII. st. oblikovao veleposjed roda Aka. Podjelom roda na nove grane i ogranke tijekom druge polovice XIII. i u XIV. st., taj se jedinstveni prostor raspao na mnoge manje plemićke posjede, koji su do XV. st. bili okupljeni u susedgradsko-stubičko i bistričko vlastelinstvo te stubički plemićki distrikt. Takva podjela održala se do XIX. st., kada je taj prostor kroz šest upravnih reformi konačno razdijeljen između zagrebačkoga (općina Brdovec), stubičkoga (općine Bistra, Oroslavje, Gornja i Donja Stubica i Marija Bistrica) i zelinskoga kotara (općina Bedenica).

LIT.: J. Ćuk, Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća, Zagreb 1942. • isti, Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća, Bilogora, 2(1942) 68. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • B. Grgin, Županije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u: Hrvatske županije kroz stoljeća, Zagreb 1996. • Lj. Dobrovšak i D. Sironić, Povijest Bistre, u: Bistra: monografija, Bistra 2014.

K. Regan i R.