željezno doba

željezno doba, posljednje tehnološko i kulturno razdoblje prapovijesti, obilježeno razvojem metalurgije željeza i njegovom širokom uporabom u proizvodnji oruđa, oružja pa i nakita. Početkom prvoga tisućljeća širilo se iz egejskoga područja diljem jugoistočne Europe i dalje Podunavljem, a njegovi početci u srednjoj i zapadnoj Europi vezani su uz IX. i VIII. st. pr. Kr. Iako je stočarstvo i dalje bilo vodeća gospodarska grana, veća i raznovrsnija eksploatacija rudnih bogatstava poticala je razvoj prerađivačkih središta, obrta i trgovine, što je dovelo i do pojačanih populacijskih kretanja na širem prostoru, a veće količine efikasnoga oružja i do sve učestalijih nemira i sukoba. Ono je utjecalo na preobrazbu kasnih brončanodobnih kultura u nove zajednice s drukčijim gospodarskim, društvenim i duhovnim shvaćanjima. To je bilo razdoblje stabilizacije i oblikovanja različitih etničkih skupina i jasnijega uobličavanja plemenskih zajednica, ali i značajnoga društvenog raslojavanja kojim se izdvojio bogati sloj nastanjen u utvrđenim kneževskim središtima. U arheološkoj znanosti od kraja XIX. st. željezno doba dijeli se na starije i mlađe; starije ili halštatsko (po nalazištu Hallstatt kraj Salzburga u Austriji) u srednjoj i zapadnoj Europi trajalo je približno od 800. do 450. pr. Kr., a mlađe ili latensko (po nalazištu La Tène u Švicarskoj) od 450. pr. Kr. do početka I. st.

Materijalna kultura željeznoga doba u sjevernoj Hrvatskoj poznata je iz grobova – osobitost je pokapanje istaknutih članova zajednice pod velikim grobnim humcima, tj. tumulima – te utvrđenih naselja na uzvisinama, tzv. gradina. Prigodom arheoloških istraživanja u Loboru nađeni su ostatci stambenih građevina i ulomci keramičkih posuda koji pripadaju kasnoj fazi starijega željeznog doba. Potkraj IV. st. pr. Kr. keltsko pleme Tauriska naselilo je, među ostalim, i područje Hrvatskoga zagorja, gdje je na strateški važnim položajima podizalo naselja utvrđena zemljanim nasipima. U tome je razdoblju gradina u Loboru dobila sadašnji oblik. Kelti su prvi uveli proizvodnju keramike na brzorotirajućem lončarskom kolu, a značajno je obilježje keltsko-latenske kulture i kovanje te uporaba novca.

LIT.: K. Filipec, Arheološko-povijesni vodič po svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, Zagreb–Lobor 2008.

K. Filipec