Žerjavić, Juraj
Žerjavić, Juraj, društveni djelatnik i dobrotvor (Zlatar, 13. IV. 1842 – Marija Bistrica, 1. VII. 1910). Rođen je u uglednoj obitelji koja se u Zlatar doselila iz Vukanaca kraj Mača. Pučku školu pohađao je u Zlataru, gimnaziju u Varaždinu i Požegi, a maturirao je u Zagrebu 1862. Kao gojenac papinskoga zavoda Germanicum u Rimu, studirao je filozofiju i teologiju na Papinskome sveučilištu Gregoriana (1862–69), gdje je i doktorirao iz filozofije (1869); za svećenika je zaređen 1868. Nakon povratka u domovinu, imenovan je kapelanom u župi sv. Petra u Zagrebu, a uz to je 1871–74. bio i profesor u Klasičnoj gimnaziji. Od 1875. do kraja života bio je župnik u Mariji Bistrici. Dao je obnoviti i proširiti župnu crkvu i svetište Majke Božje Bistričke. Radovi su izvedeni 1879–83. po zamisli arhitekta H. Bolléa, kojemu je to bilo prvo autorsko djelo. Poznat kao dobrotvor, nazivan je »zagorskim Strossmayerom«. Dvokatnu kuću u Zagrebu (ugao Žerjavićeve i Gundulićeve ulice) i znatan novčani iznos darovao je za osnutak i uzdržavanje prve Tehničke više škole (poslije Tehnički fakultet). U Zagorju je 1909. darovao sredstva za gradnju škola u Lazu i Globočecu, a u rodnome Zlataru 1910. izgradio je dom Hrvatskoga sokola. Novčano je pomagao mnoge pothvate oko unapređenja obrazovanja, ponajviše djelovanje Matice hrvatske. Kao istaknuti član Stranke prava, bio je zastupnik podžupanije krapinske u Hrvatskome saboru (1897–1901), a župni dvor u Mariji Bistrici za njegove je službe bio okupljalište političkih istomišljenika. Objavljivao je članke crkvene i društvene tematike u Katoličkome listu. Glavna su mu djela rasprave O postanku čovječje duše (1870), Nepogrešljivost papina (1870), Čovjek majmun i Darwinova teorija (1–2, 1872–73). Njegovim je imenom 1990. nazvano zlatarsko Pučko otvoreno učilište.
LIT.: Z. Kurečić, Život i djelo dr. Jurja Žerjavića, Gazophylacium, 5(2000) 1–2.
M. Klemenčić