Žganec, Vinko
Žganec, Vinko, etnomuzikolog i melograf (Vratišinec kraj Murskoga Središća, 22. I. 1890 – Zagreb, 12. XII. 1976). Mađarsku pučku školu pohađao je u Vratišincu, a klasičnu gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, gdje je 1914. diplomirao na Bogoslovnome fakultetu. Od 1917. bio je župnik župe Dekanovec. Na Pravnome fakultetu u Zagrebu doktorirao je temeljem rigoroza 1921. te potom napustio svećeničko zvanje. Kod F. Dugana st. i Vjekoslava Rosenberg-Ružića pohađao je privatne satove glazbe. God. 1922–45. djelovao je u pravničkoj struci (Čakovec, Karlovac, Sombor, Zagreb). Radio je kao muzikolog Etnografskoga muzeja u Zagrebu (1945–48), znanstveni suradnik Instituta za narodnu umjetnost (1948–64; ravnatelj 1948–52), te kao honorarni predavač etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1952–67). Redoviti član JAZU-a bio je od 1966.
Već kao srednjoškolac počeo je skupljati i obrađivati svjetovne i crkvene narodne napjeve iz Međimurja. Poslije je svoj melografski rad proširio i na druge krajeve (Gradišće, Bačka, Baranja, Podravina, Pokuplje, Hrvatsko primorje, Istra i Dalmacija), a zapise iz Hrvatskoga zagorja objavio je u knjizi → Narodne popijevke Hrvatskog zagorja (1–3, 1952–71). Prvi je u Hrvatskoj istraživao i analizirao strukturu narodnih melodija po tada suvremenim znanstvenim metodama. Po uzoru na Finca Ilmarija Krohna, sve je zapise transponirao na zajednički završni ton, označavajući posebno dijelove melodijskih redaka koji sadržavaju ponavljanje dijelova stiha, a posebno pripjeve, što je olakšalo analizu narodnih napjeva i muzikolozima koji ne poznaju hrvatski jezik. U obradbama narodnih napjeva odbacio je školsku harmoniju izgrađenu na tekovinama zapadnoeuropske glazbe i pronalazio specifične postupke u skladu sa zakonitostima hrvatske narodne glazbe. Važnije su mu zbirke zapisa: Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja (1–2, 1916–20), Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja (1. svjetovne, 1924; 2. crkvene, 1925), Hrvatske pučke popijevke (1–3, 1941), Hrvatske narodne pjesme: kajkavske (1950), Gradišćanske jačke (1958), Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline (1962), Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice (1979) i dr. Skladao je i vokalna djela, primjerice Zagorska rapsodija: za mješoviti zbor (1938).
LIT.: Narodno stvaralaštvo: folklor (tematski broj), 7(1968) 25. • Narodna umjetnost (tematski broj), (1991) 3.
I. Miholić