životinjski svijet

velika sjenica, Parus major

divlja patka, Anas platyrhynchos

gatalinka, Hyla arborea

životinjski svijet. U Hrvatskome zagorju predstavljen je vrstom kao osnovnom klasifikacijskom kategorijom, a izbor vrsta obavljen je po učestalosti i po njihovoj karakterističnosti: prvo beskralježnjaci, a potom kralježnjaci.

U skupini mekušaca zagorskoga područja najprepoznatljiviji je puž vinogradnjak (Helix pomatia), a nešto rjeđi prugasti živičnjak (Cepaea nemoralis). Od puževa bez kućice, golaća, najčešći je šumski prpolj (Arion rufus), a rjeđi veliki balavac (Limax maximus). Od kopnenih školjkaša, u vodama stajaćicama i tekućicama živi bezupka (Anodonta cygnea), uz još nekoliko vrsta. Među kolutićavcima, najpoznatija je gujavica (Lumbricus terrestris), sveprisutni beskralježnjak u tlu. U vodama, osobito onima s dosta mulja, živi pijavica (Hirundo medicinalis), kolutićavac nametnik na kralježnjacima.

Skupinu člankonožaca čine četiri podskupine: klještari, rakovi, stonoge i kukci. Poznatiji su klještari pauci i krpelji. Od pauka, čest je pauk križar (Araneus diadematus), prepoznatljiv po svojoj mreži s pomoću koje lovi plijen, kukce. Nametnik obični krpelj (Ixodes ricinus) siše krv divljim i domaćim sisavcima te čovjeku. Prijenosnik je uzročnika virusnoga encefalitisa. Od nekoliko vrsta rakova vodenih staništa, u Hrvatskome zagorju žive riječni (Astacus astacus) i potočni rak (Austropotamobius torrentium), rak kamenjar. Neki su rakovi postali kopnene životinje, primjerice babura (Porcellio scaber). Od stonoga, najčešća je obična stonoga (Schizophyllum sabulosum). Najpoznatiji člankonošci su kukci. Razlikuju se kukci s potpunom i nepotpunom preobrazbom. Potpunu preobrazbu imaju primjerice leptiri, pčele i muhe, a nepotpunu žohari i skakavci. Kukci beskrilaši, primjerice šećerni četinaš (Lepisma saccharina), čine manju skupinu kukaca; žive uglavnom na tamnim i vlažnim mjestima. Česti su kukci zagorskih vodenih staništa vodencvjetovi (Ephemeroidea), koji imaju nepotpunu preobrazbu. Među kukcima s potpunom preobrazbom česta su vretenca (prugasto sjajno vretence, Calopteryx splendens ). Od kukaca ravnokrilaca prepoznatljiviji su obični poljski skakavac (Chorthippus brunneus), zeleni konjic (Tettigonia viridissima), poljski šturak (Grylus campestris) i rovac (Gryllotalpa gryllotalpa), od žoharokrilaša crni žohar (Blatta orientalis) i obična bogomoljka (Mantis religiosa). Od polukrilaca, u vodama stajaćicama česta je kopnica (Gerris najas). Smrdljive stjenice (više vrsta smrdljivih martina) najpoznatiji su predstavnici nauznačarki. U Hrvatskome zagorju najbrojniji kukci su kornjaši, koji imaju dva para krila: sedmopjega božja ovčica (Coccinella septempunctata), obični jelenak (Lucanus cervus), hrušt (Melolontha melolontha), kožasti trčak (Carabus coriaceus), hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo) te u vodama obrubljeni kozak (Dytiscus marginalis). Poznatiji su dvokrilci: goveđi obad (Tabanus bovinus), muha mesaruša (Sarcophaga carnaria), modra zujara (Calliphora erythrocephala), obični komarac (Culex pipiens) i dr. Najzanimljivijim zagorskim člankonošcima pripadaju leptiri, koji se dijele na dnevne (lastin rep, Papilio machaon; prugasto jedarce, Iphiclides podalirius; kupusov bijelac, Pieris brassicae; ljepokrili admiral, Vanessa atalanta; danje paunče, Vanessa io; zorica Anthocharis cardamines ) i noćne (večernje paunče, Smerinthus ocellatus; malo noćno paunče, Saturnia pavonia; smeđa medonjica, Arctia caja; mlječikin ljiljak, Celerio euphorbiae; lipov ljiljak, Mimas tiliae; vrbotočac, Cossus cossus; jabučni savijač, Laspeyresia pomonella i dr.). Opnokrilcima pripadaju pčele (pčela medarica, Apis mellifera, i livadni bumbar, Bombus pratorum ), ose (galska osa, Polistes gallicus, i ljuti stršljen, Vespa crabro ), mravi (rusi mrav, Formica rufa ), šiškarice (hrastov babuškar, Cynips calicis ), drvarice (velika drvarica, Sirex gigas ) i dr.

Po anatomskim i fiziološkim svojstvima kralježnjaci se dijele na pet skupina: ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci. Sve su skupine sa svojim pojedinim vrstama zastupljene na području Hrvatskoga zagorja. U zagorskim vodama žive autohtone vrste riba, ali i pridošlice koje su stigle neposredno ili posredno. Najveća je riba som (Silurus glanis), a najgrabežljivija štuka (Esox lucius). U bistrim gorskim potocima živi potočna pastrva (Salmo trutta), česta je krkuša (Gobio gobio), dok deveriki (Abramis brama) više odgovaraju dublje vode. Među poznatijim su ribama šaran (Cyprinus carpio), najčešća riba u ribnjacima, klen (Leuciscus cephalus), mrena (Barbus barbus), grgeč (Perca fluviatilis), karas (Carrasius carrasius), crvenrepka (Scardinius erythrophthalmus), linjak (Tinca tinca), podust (Chondrostoma nasus), čikov (Misgurnus fossilis) i dr. Neke riblje vrste naknadno su naselile zagorske vode: patuljasti je somić (Ameiurus nebulosus) česta riba u vodama Hrvatskoga zagorja, a u europske vode unesen iz Sjeverne Amerike prije stotinjak godina. Iz Sjeverne Amerike unesena je i sunčanica (Lepomis gibbosus), prvotno akvarijska riba. Među pridošlicama je i babuška (Carrasius auratus), podrijetlom s azijskoga kontinenta.

U vodozemaca razlikuju se dvije velike skupine, bezrepci i repaši. Na zagorskome su području po vrstama brojniji bezrepci: velika zelena žaba (Rana ridibunda), šumska smeđa žaba (Rana dalmatina), livadna smeđa žaba (Rana temporaria), žuti mukač (Bombina variegata) i smeđa krastača (Bufo bufo), a najčešća je gatalinka (Hyla arborea). Od vodozemaca repaša najčešći je šareni daždevnjak (Salamandra salamandra), stanovnik bjelogoričnih šuma. Od ostalih repaša, u različitim vodenim staništima (jarci, ribnjaci, bare, lokve i sl.) obitavaju veliki vodenjak (Triturus cristatus) i planinski vodenjak (Ichthyosaura alpestris).

Od četiriju skupina gmazova (kornjače, premosnici, ljuskaši, krokodili), na području Hrvatskoga zagorja svoje vrste imaju ljuskaši i kornjače. Ljuskaši se dijele na dvije podskupine, guštere i zmije. Od guštera, na zagorskome području obitava livadna gušterica (Lacerta agilis) i sljepić (Anguis fragilis). Zmije otrovnice su riđovka (Vipera berus) i poskok (Vipera ammodytes). Od neotrovnica najčešća je bjelouška (Natrix natrix), vezana isključivo za vlažna staništa te vodu. Bjelicu (Elaphe longissima) može se naći ponajviše u svijetlim bjelogoričnim šumama. Od kornjača na zagorskome području živi barska kornjača (Emys orbicularis). Staništa su joj vode stajaćice i spore tekućice.

Uz šišmiše, ptice su jedini kralježnjaci koji aktivno lete. U doba razmnožavanja ptice najčešće žive u parovima, grade gnijezdo i brinu se o podmlatku. Takve su primjerice lastavica (Hirundo rustica), češljugar (Carduelis carduelis), svraka (Pica pica), vrana (Corvus cornix), jastreb (Accipiter gentilis), vuga (Oriolus oriolus) i dr. U fazana (Phasianus colchicus) i trčke (Perdix perdix) nakon valjenja ženka vodi mlade ptice (potrkušce), a mužjak ne sudjeluje u brizi o potomstvu. Ptice gnijezda savijaju na tlu (kukmasta ševa, Galerida cristata ), u grmlju (rusi svračak, Lanius collurio ), u krošnji (zlatoglavi kraljić, Regulus regulus ) ili u dupljama drveća (crnoglava sjenica, Parus palustris ). Selice zimuju u toplijim krajevima. Rode (Ciconia ciconia) sele do južne i istočne Afrike, a metodom prstenovanja utvrđeno je da zagorski čvorci (Sturnus vulgaris) zimuju na području Sredozemlja (Alžir, Tunis, Maroko, Španjolska, Italija). Selice sa zagorskoga područja također su lastavica, piljak (Delichon urbica), bijela pastirica (Motacilla alba), pjegava grmuša (Sylvia nisoria), vuga (Oriolus oriolus), škanjac osaš (Pernis apivorus) i dr. Stanarice, ptice koje ostaju vjerne području gniježđenja su: vrabac (Passer domesticus), velika sjenica (Parus major), brgljez (Sitta europaea), čavka (Corvus monedula), sivi ćuk (Athene noctua), veliki djetlić (Dendrocopos major), siva žuna (Picus canus) i dr. Neke ptice nazivaju se skitalicama jer u zimskome razdoblju skiću u potrazi za hranom (čižak, Carduelis spinus ). Na zagorskome području mogu se na preletu zateći ptice iz drugih europskih prostora (crnoglava muharica, Ficedula hypoleuca; crvenonoga vjetruša, Falco vespertinus ). Neke tu i zimuju (sjeverna zeba, Fringilla montifringilla; veliki svračak, Lanius excubitor ), a neke vrste dijelom prelijeću, a dijelom zimuju (mali drozd, Turdus iliacus; crnokrila prutka, Tringa ochropus ). U zagorskim gorama najbrojnije su gnjezdarice: zeba (Fringilla coelebs), crnokapa grmuša (Sylvia atricapilla), crvendać (Erithacus rubecula), kos (Turdus merula), zviždak (Phylloscopus collybita) i velika sjenica. Uz vode stajaćice i tekućice gnijezde se trstenjak mlakar (Acrocephalus palustris), mlakuša (Gallinula chloropus) i divlja patka (Anas platyrhynchos), a na travnjacima i oranicama poljska ševa (Alauda arvensis), crnoglavi batić (Saxicola torquata) i trčka (Perdix perdix). Posebnu ptičju skupinu čine grabljivice: kobac (Accipiter nisus), škanjac (Buteo buteo), sivi sokol (Falco peregrinus) i sove (šumska sova, Strix aluco; jastrebača, Strix uralensis; mala ušara, Asio otus; sivi ćuk, Athene noctua i ćuk, Otus scops ).

Četvrtu, najrazvijeniju skupinu kralježnjaka čine sisavci. Dijele se na nekoliko skupina. Od kukcojeda, na zagorskome području mogu se naći krtica (Talpa europaea), jež (Erinaceus europaeus), močvarna rovka (Neomys anomalus), šumska rovka (Sorex araneus) i dr., od šišmiša riđi šišmiš (Myotis emarginatus) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), od glodavaca vjeverica (Sciurus vulgaris), livadna voluharica (Microtus agrestis), štakor (Rattus rattus), kućni miš (Mus musculus), sivi puh (Glis glis) i dr. Dvozupci su zastupljeni jednom vrstom, običnim zecom (Lepus europaeus). Od zvijeri, u Zagorju žive lisica (Vulpes vulpes), mrki tvor (Mustela putorius), lasica (Mustela nivalis), vidra (Lutra lutra), kuna bjelica (Martes foina), divlja mačka (Felis silvestris) i dr., a od dvopapkara divlja svinja (Sus scrofa) i srna (Capreolus capreolus).

Z. Dolenec