Avarski Kaganat

Avarski Kaganat, državna tvorba koju je stepsko-nomadski narod Avara stvorio sedamdesetih godina VI. st. u Panonskoj nizini. Avari su isprva živjeli u plemenskome savezu, na području koje se protezalo od Koreje do planinskoga lanca Tien Shana u središnjoj Aziji. U VI. st. altajski su Turci srušili prevlast Avara. Dio pobijeđenih Avara pošao je tragom Huna i oko 558. došao do zemlje kavkaskih Alana; usput su im se pridružili turkijski Ujguri. Bizantski carevi Justinijan i Justin II. nisu dopustili Avarima da se nasele u Dobrudži, pa su se oni učvrstili u Europi od Azovskoga mora do Šleske, pokorivši Hune, bugarska plemena i slavenske Ante u zakarpatskim područjima.

Vrijeme avarske dominacije dijeli se na ranoavarsko, srednjoavarsko i kasnoavarsko doba. Ranoavarsko doba započelo je 567, kada su Avari zajedno s Langobardima uništili Gepide, a nakon odlaska Langobarda 568. na Apeninski poluotok postali su gospodarima Panonije, podvlastivši tamošnja slavenska plemena. Nakon neuspjele opsade Carigrada 626. došlo je do unutrašnjih sukoba koji su doveli do krize i opadanja snage Avara. U to doba u zapadnim dijelovima Avarskoga Kaganata stvoren je Samov plemenski savez, koji je okupio Slavene od područja današnje istočne Njemačke do Austrije i sjeverne Slovenije. Završetkom konsolidacije avarskoga društva i dolaskom novih stepsko-nomadskih grupa u Panoniju započelo je prijelazno ili srednjoavarsko doba. U kasnoavarsko doba, koje je započelo u prvim desetljećima VIII. st., Avari su pokušali vratiti teritorij izgubljen u ranijem razdoblju, te su se na zapadu upustili u borbe s Karantanijom, Bavarskom i Franačkim Kraljevstvom, što je na kraju dovelo do rata u kojem su oko 800. bili poraženi. Time je završila njihova prevlast nad velikim dijelom srednje Europe, u što je bilo uključeno područje cijele sjeverne Hrvatske (→ Donja Panonija).

K. Filipec i R.