batinski plemićki posjed

batinski plemićki posjed, srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro na krajnjim južnim obroncima Ivanščice. Do kraja XIII. st. nalazio se u sklopu Zagorske županije, potom Zagorskoga distrikta Varaždinske županije, pa Zagorske grofovije, te naposljetku oštrcgradskoga vlastelinstva, sve do ukidanja kmetstva 1848. Obuhvaćao je brežuljkasto prigorje Ivanščice s obje strane potoka Batine, po kojemu je posjed dobio ime. Sjedište posjeda nalazilo se u kuriji u zaseoku Jelačić u Donjoj Batini. U povijesnim izvorima prvi se put spominje 1262, kada ga je kralj Bela IV. darovao Ivanu, sinu Ivana, rodonačelniku obitelji → Batinski. U darovanome obliku održao se do 1500. za gospodstva Lendekara, kada je od batinskoga posjeda odvojena Gornja Batina u zaseban posjed. God. 1504. donjobatinski posjed ušao je u sastav oštrcgradskoga vlastelinstva. Glavna gospodarska grana posjeda bilo je vinogradarstvo, koje je nosilo više od polovice ukupne poljoprivredne proizvodnje, dok se ostala proizvodnja odnosila na uzgoj pšenice i raži te uzgoj stoke (posebice svinjogojstvo). Početkom XVII. st. taj se omjer još više povećao u korist vinogradarstva, koje je donosilo gotovo sve prihode vlastelinstva. Također su se 1659. na posjedu kurije Batina nalazila tri ribnjaka. Od XV. st. nalazio se u sklopu Zagorskoga desetinskog kotara. Po sačuvanim popisima poreza iz XV. i XVI. st., batinski plemićki posjed ubrajao se među veća i dobro naseljena plemićka dobra u Banskoj Hrvatskoj. Na batinskome posjedu tijekom kasnoga srednjeg vijeka nastalo je uz kapelu sv. Jakova manje naselje Batina, koje se u dokumentima kao trgovište prvi put spominje 1430 (oppidum Batyna). Tada je njegov feudalni gospodar Stjepan Kuhinger ishodio od kralja Sigismunda Luksemburgovca pravo održavanja godišnjega sajma na spomendan rođenja sv. Ivana Krstitelja i sv. Mihovila (Miholje) te tjedni sajam svake srijede, što je povoljno utjecalo na razvoj naselja. Premda se batinsko naselje uspjelo tijekom prve polovice XV. st. uzdignuti čak do statusa trgovišta, razvoj su onemogućile provale Osmanlija, tako da se Batina kao trgovište posljednji put spominje 1592. Spomen na nekadašnje trgovište sačuvao se u nazivu suvremenoga donjobatinskog zaseoka Purga u blizini župne crkve sv. Jakova. Tijekom ranoga novog vijeka započelo je oblikovanje manjih alodijalnih plemićkih posjeda. Prvi među njima stvorio je 1447. Stjepan Kuhinger, koji je crkvi sv. Jakova ispod Oštrca darovao dio posjeda trgovišta Batina. U XVI. st. spominju se još kurija i posjed Nikole Kuškocija (Kwskoczi) u Batini te posjed Gornja Batina (Superior Batina).

LIT.: L. Dobronić, Po starom Moravču, Zagreb 1979. • N. Budak, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb–Koprivnica 1994.

K. Regan