Bátor

Bátor (Báthory), ugarska velikaška obitelj iz roda Gút-Keled. Spominje se u XIII. st.; izumrla potkraj XVII. st. Ime je dobila po posjedu i utvrdi Bátor (Bátorrol) u ugarskoj županiji Szabolcs (sjeveroistočna Mađarska), koju su za vojne zasluge 1279. stekla braća Andrija i Hados te Andrijini sinovi Juraj, Benedikt i Briccius. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenu na prihodima s mnogih vlastelinstava i posjeda u ugarskim županijama Szabolcs, Szatmár, Nógrád, Somogy, Vuka, Srijem i Zaránd te Križevačkoj, Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji u Slavoniji, ženidbenim i drugim vezama s ugarskim velikaškim obiteljima te obnašanjem visokih upravnih, vojnih i crkvenih službi, obitelj se tijekom XV. i XVI. st. uzdignula među najuglednije velikaške obitelji Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Iz obitelji potječe niz vojvoda, vladara i visokih crkvenih dostojanstvenika, među kojima se ističe Stjepan IV. (1533–1586), erdeljski vojvoda 1571–76. i od 1574. poljski kralj pod imenom Stjepan Batory. U XIV. st. obitelj se podijelila u nekoliko ogranaka, od kojih je samo ogranak Báthory de Ecséd od 1477. imao posjede u savsko-dravskome međurječju. U Hrvatskome zagorju taj je ogranak držao grad Varaždin i varaždinsko vlastelinstvo, a od 1553. susedgradsku polovicu susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva. Prodaji njihova udjela susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva F. Tahiju (1564) usprotivili su se pripadnici obitelji → Hennyngh (vlasnici druge polovice vlastelinstva), čime je započelo dugo razdoblje međusobnih sukoba, koji će na kraju rezultirati izbijanjem Seljačke bune 1573.

LIT.: J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • K. Nemeth, Báthory, Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb 1983. • S. Varga, Obitelj Bátori u Slavoniji, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 2013, 31.

K. Regan