Batušić, Nikola

Batušić, Nikola, teatrolog, književni povjesničar i memoarist (Zagreb, 18. II. 1938 – Zagreb, 22. I. 2010). Unuk kazališnoga redatelja i teatrologa Branka Gavelle i nećak → Slavka Batušića, teatrologa, književnika, leksikografa i prevoditelja. U Zagrebu završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju; studirao francuski i njemački jezik te komparativnu književnost u Zagrebu, Münsteru i Parizu, 1961. diplomirao romanistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na kojem je 1965. i doktorirao. Od 1963. do umirovljenja 2004. predavao je povijest drame i kazališta na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (od 1981. u zvanju redovitoga profesora), a niz godina na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1994. bio je redoviti član HAZU-a, a 2005. dodijeljen mu je naslov professor emeritus. Glavni urednik časopisa Forum (2007–10). Bavio se kazališnom kritikom, uredio je i priredio za tisak mnogobrojna djela hrvatskih pisaca, proučavao je hrvatsku dramsku i kazališnu baštinu, od srednjega vijeka do današnjih dana, posebice XIX. st. (Pučki igrokazi XIX. stoljeća, 1973; Hrvatska drama od Demetra do Šenoe, 1976; Hrvatska drama 19. stoljeća, 1986). U knjizi Hrvatska kazališna kritika (1971) dao je prvu povijesnu sintezu hrvatske dramske kazališne kritike (od 1840. do 1960-ih). Kruna njegova znanstvenoga rada je temeljita sinteza Povijest hrvatskoga kazališta (1978), u kojoj je sustavno pratio kazališna zbivanja u većim hrvatskim središtima od srednjega vijeka do 1970-ih. Kasnije teatrološke radove o srednjovjekovnome teatru, humanističkome i renesansnome kazalištu Dubrovnika, drami i teatru u doba narodnoga preporoda skupio je u knjigama Skrovito kazalište (1984), Narav od fortune (1991), Trajnost tradicije u hrvatskoj drami i kazalištu (1995), Studije o hrvatskoj drami (1999), Književni protusvjetovi (s Viktorom Žmegačem i Zoranom Kravarom, 2001). U monografiji Gavella: književnost i kazalište (1983) bavio se Gavellinim kazališnim radom, a dramski opus M. Krleže i kazališni kontekst njegova doba prikazao u knjizi Riječ mati čina (2007). Vlastite teorijske poglede na kazališnu umjetnost iznio je u knjizi Uvod u teatrologiju (1991). Urednik je monografije Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu (1985, 1992). Objavio je dvije knjige memoarske proze Na rubu potkove: uspomene (2006) i Četiri godišnja doba (posmrtno, 2011). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja. U svojem književno-povijesnome i teatrološkome radu Batušić se bavio i kajkavskom književnošću, kazalištem (Varaždinski zbornik, 1983; Kajkavski zbornik, 1996) i njihovim najvažnijim predstavnicima. Pisao je o izvedbama predstava Balade Petrice Kerempuha M. Krleže i Matijaš grabancijaš dijak T. Brezovačkoga (Republika, 1970, 4), o kojem je i poslije pisao (Republika, 1997, 1–2; Dani Hvarskoga kazališta, 2005), priredio je izbor iz djela Brezovačkoga (1996), potom izabrana djela I. Kukuljevića Sakcinskoga (1997) te putopise S. Batušića (1994). Pisao je i o dramskome fragmentu Vladimir I. Kristijanovića (Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 2004, knj. 14–15), o banu J. Jelačiću kao dramatičaru (Dani Hvarskoga kazališta, 1998; Zaprešićki godišnjak 2000–2001, 2002), o Tomašu Mikloušiću kao kazališnome čovjeku (u: I. Cesarec, Dramsko-scenski rad Tomaša Mikloušića (1767–1833) u kontekstu starije kajkavske drame, 2009) i dr. U knjizi studija i rasprava Starija kajkavska drama (2002) sažeo je vlastita istraživanja na korpusu tridesetak kajkavskih autorskih, ali i anonimnih dramskih djela (o kojima je pisao i u Danima Hvarskoga kazališta, 1995. i 1996), nastalih na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. u Zagrebu i sjevernoj Hrvatskoj. Iz rukopisa je za tisak priredio anonimnu komediju Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš (2001). U autobiografskoj knjizi Na rubu potkove: uspomene, uz urbani je prikaz Zagreba, zapisao i sjećanja na mnoge poznate osobe iz obiteljskoga, kulturnoga i znanstvenoga kruga, zaokupljen i intimnim predjelima djetinjstva u Zlataru i slikovitim obiteljskim imanjem Vinogoj.

LIT.: K. Nemec, Nikola Batušić (1938.–2010.), Ljetopis HAZU, 2010, 114. • B. Senker, S. Petlevski, M. Blažević (ur.), Trajnost čina: Zbornik u čast Nikoli Batušiću, Zagreb 2011.

J. Lukec