belečko vlastelinstvo

belečko vlastelinstvo, srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro na južnim obroncima Ivanščice i njezinu prigorju u središtu Hrvatskoga zagorja. Tijekom srednjega i novoga vijeka nalazilo se u sklopu Zagorske županije (XI – kraj XIII. st.), Zagorskoga distrikta Varaždinske županije, Zagorske grofovije (1399–1488) te naposljetku Zagorskoga distrikta Varaždinske županije (districtus Zagoria) sve do ukidanja kmetstva 1848. Obuhvaćalo je dolinu potoka Batine i gornje dijelove doline potoka Selnice te strme obronke i brežuljkasto prigorje Ivanščice, a poslije se proširilo sve do gornjega toka Krapine. Kao središte vlastelinstva polovicom XIII. st. spominje se utvrda sv. Jurja u današnjoj Juranšćini, a u prvoj polovici XIV. st. utvrda → Belec; nakon njegova napuštanja poslije 1720. središte je bilo prebačeno u dvorac Selnicu. Belečko vlastelinstvo na sjeveru je graničilo s vlastelinstvima Bela i Ivanec, na istoku s vlastelinstvima Zajezda i Gotalovec te plemićkim posjedima Budinščina i Prepuštovec (u drugoj polovici u sastavu belečkoga vlastelinstva), na jugu s vlastelinstvom Selnica (Konjščina) te posjedima Šćrbinec, Gornja i Donja Batina, a na zapadu s vlastelinstvom Oštrc.

Jezgru belečkoga vlastelinstva činio je posjed utvrde sv. Jurja, koji se u dokumentima prvi put spominje 1258. Poslije se ono proširilo na dijelove plemićkoga posjeda Selnica u gornjemu toku istoimenoga potoka te naposljetku u XVI. st. i na plemićki posjed Prepuštovec. U tom obliku ono se održalo sve do ukidanja kmetstva 1848. Glavna gospodarska grana vlastelinstva bilo je vinogradarstvo, koje je nosilo više od polovice ukupnoga poljoprivrednog prinosa na vlastelinstvu, dok se ostala proizvodnja odnosila na uzgoj pšenice i raži te uzgoj stoke (osobito svinjogojstvo). Početkom XVII. st. taj se omjer još više povećao u korist vinogradarstva, koje je donosilo većinu prihoda vlastelinstva. U XV. st. vlastelinstvo se nalazilo u sklopu desetinskoga kotara Glavnica. Belečko vlastelinstvo ubrajalo se među manja i slabo naseljena vlastelinstva u Banskoj Hrvatskoj, osobito u doba osmanske navale na Hrvatsku tijekom XVI. st., kada je za njegovu zaštitu služila crkva sv. Jurja. Iako se vlastelinstvo nije izravno nalazilo na smjerovima kojima su Osmanlije prodirali prema zapadu, ipak je došlo do odlaska dijela podložnika vlastelinstva u sigurnije krajeve te se broj stanovnika i naselja na vlastelinstvu potkraj XV. i u prvoj polovici XVI. st. smanjio, a do oporavka je došlo potkraj XVI. i u XVII. st. U sklopu vlastelinstva nalazilo se trgovište Sveti Juraj (Sanctus Georgius), koje se prvi put spominje 1483. U njemu je tada živjelo 25% od ukupnoga broja stanovnika . U XVI. st. položaj njegovih stanovnika bio je u svemu izjednačen s položajem kmetova, a samo naselje navodi se u popisu poreza iz 1598. samo kao naselje (Villa Belecz). Uz njega se u XV. te krajem XVI. i poč. XVII. st. navodi još nekoliko naselja: Juranšćina, Selnica, Završje, Isanovec, Batinica, Klimen i Prepuštovec.

LIT.: J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

K. Regan