Belošević, Stjepan

Stjepan Belošević, Zagorskom željeznicom i njezinim pobočnim prugama, Varaždin 1932.

Belošević, Stjepan, političar i pisac (Varaždin, 24. VI. 1857 – Varaždin, 18. III. 1935). Pripadao je plemićkoj obitelji → Belošević, koja je još od početka XVII. st. imala posjede u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji; 1653. dobili su plemstvo i grb, što je potvrđeno 1827. Obavljao je niz javnih službi. Karijeru je započeo 1880. u Svetome Križu Začretju kao činovnik, 1887–88. bio je kotarski predstojnik u Pregradi, a zatim u Varaždinu županijski tajnik (od 1889). Od 1890. bio je tajnik županijske oblasti u Varaždinu, a 1893–96. obavljao je dužnost gradonačelnika Varaždina. Njegovom je zaslugom 1895. bilo osnovano Prvo hrvatsko varaždinsko d.d. za električnu rasvjetu, a pokušavao je uvesti građanima i telefon. Od 1898. bio je podžupan Varaždinske županije. Više puta bio je predsjednik varaždinskoga čitaoničkog društva i prvi predsjednik Dobrotvornoga društva u Varaždinu (1898–1909). Banskim savjetnikom kod Zemaljske vlade u Zagrebu imenovan je 1909, od 1910. bio je varaždinski veliki župan, nakon što je prije toga tri mjeseca bio veliki župan ličko-krbavski. Dužnost velikoga župana varaždinskoga obavljao je do 1924, a potom se posvetio pisanju i objavio dva važna djela o Hrvatskome zagorju. Djelo Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin (1926) sastoji se od dvaju dijelova. U prvome je dijelu prikazao Varaždinsku županiju, njezina glavna središta te posjede i vlasnike s kratkim opisima povijesti pojedinih obitelji, a u drugome je pisao o Varaždinu, njegovoj povijesti, školstvu, industriji, obrtu, djelovanju raznih društava itd. Drugo je Beloševićevo djelo Zagorskom željeznicom i njezinim pobočnim prugama (1932), putopisna reportaža o mjestima, posjedima i njihovim vlasnicima koji se nalaze uz pruge Zagreb–Varaždin, Zabok– Krapina–Rogatec i Zabok–Gornja Stubica. God. 1920. od Alberta Unukića Androvskoga, nećaka Josipa Jurja Strosmayera, kupio je imanje i kuriju Njeguš u Hrašćini. Svojemu prezimenu dodavao je pridjevak Gornjo-Stubički.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • V. A. Duišin, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, 1, Zagreb 1938.

B. Čičko