Bernas-Belošević, Štefanija
Štefanija Bernas-Belošević, Na zagorskim stazama, Zagreb 1944.
Bernas-Belošević, Štefanija, učiteljica i književnica (Lobor, 25. IV. 1897 – Budinščina, 3. VI. 1957). Rođena u obitelji bilježnika → Stjepana Beloševića koja se 1901. odselila u Hrašćinu. Ondje je polazila pučku školu, potom u Varaždinu Višu djevojačku školu sestara uršulinki i Višu pedagošku školu u Zagrebu i Petrinji. Kao učiteljica često je mijenjala mjesta službovanja: Visoko (Varaždinska županija), Novo Mjesto (Sveti Ivan Zelina), Veliki Zdenci, Zagreb. U Božjakovini je završila Domaćinsku školu te kao »učiteljica škola za domaćice« radila u Oroslavju na Vrtlarsko-voćarskoj domaćinskoj školi (1937/38). God. 1940. premještena je u Mrzlo Polje (žumberačko), no već 1941. nakon smrti roditelja vratila se u Hrašćinu i preuzela brigu o obiteljskome imanju i kuriji Njeguš (od 1920. u vlasništvu Beloševićevih). Od 1941/42. službovala je u pučkoj školi u Hrašćini. Privremeno je udaljena iz službe 1943/44, no nastavila je rad od 1945/46. do umirovljenja 1950. Između dvaju ratova objavila je priručnike Kuhanje na ulju (1934; na slovenskom Kuhanje na olju, 1938), Vegetarska kuharica (1936) i Knjiga za domaćicu (1937). Za djecu je napisala igrokaz Četvrti kralj: Božićna priča (1942), a za prozu Na zagorskim stazama: pripoviedke iz života ljudi i životinja (1944), u kojoj je radnju smjestila u imaginarnu Krebrovinu (zapravo Hrašćinu), dobila je Nagradu Matice hrvatske za najbolju knjigu za mladež 1944. Pisala je i igrokaze za školske priredbe i predstave seoskih glumačkih družina (1946. kazališna družina Doma kulture »Preporod« izvela je u Hrašćini igrokaze Dobrovoljna baza i Pod starim krovom). U rukopisnoj ostavštini sačuvan joj je jedan kajkavski igrokaz i ulomci romana o Donati pl. Klafurić. Prilozima se javljala u Zagorskome kolendaru, Seljačkoj slozi i časopisu za djecu Radost. Etnografska baština tema je neobjavljena rukopisa Mrzlo Polje Žumberačko, zemljopisno-povijestni i etnografski prikaz (1940–41). Najopsežniji rukopis Zapisi o Hrašćini, objavljen tek 2015, sadržava dragocjene podatke o lokalnoj povijesti i etnografiji te kulturnoj i jezičnoj baštini Hrašćine. Organizirala je osnivanje četiriju ogranaka Seljačke sloge u Hrašćini i okolici (1947), a u svojoj je kuriji vodila bogat društveni život, primjerice prijateljevala je s G. Krklecom, koji je o posjetima Hrašćini pisao u putopisu Zagorje u snijegu.
LIT.: S. Štimec, Štefanija Belošević – zagorska učiteljica, Hrvatsko zagorje, 16(2010) 1–2. • M. Žugec, Život i rad Štefanije Bernas-Belošević, u: Š. Bernas-Belošević, Zapisi o Hrašćini, Krapina 2015.
V. Horvatić-Gmaz