Borić, Tomislav

Tomislav Borić, ploča Barun Trenk/Sin Hrvatske, Jugoton, Zagreb 1970.

Borić, Tomislav (puno prezime Jozić Borić), bas-bariton (Bojančište kraj Kavadaraca, Makedonija, 12. VIII. 1940 – Stubičke Toplice, 10. XII. 2016). Osnovnu i srednju grafičku školu pohađao u Novoj Gradiški, srednju glazbenu školu završio u Varaždinu, a prvi stupanj Muzičke akademije u Zagrebu. Radio je kao grafičar u tiskari u Novoj Gradiški, potom u tiskari »Vjesnik« i u Štamparskome zavodu »Ognjen Prica« u Zagrebu. Od 1980. do umirovljenja 2006. bio je stalni član Opere HNK u Zagrebu, gdje je nastupao u više od 40 predstava, a posebno mu se ističu uloge Gašpara Alapića iz opere Nikola Šubić Zrinjski i Gazde Marka iz opere Ero s onoga svijeta. Nastupao je (u ulogama Matije Gupca i Andrije Pasanca) i u Zagrebačkome gradskom kazalištu »Komedija« u rock-operi Gubec-beg. Redovito je sudjelovao na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, istaknuvši se već u prvoj godini festivala 1966, kada je u duetu s → Radovanom (Radekom) Brodarcem otpjevao pjesmu Na Sleme koja je osvojila nagradu Turističke zajednice Grada Zagreba i postala neslužbenom himnom izletnika na Zagrebačku goru. Iste je godine na Festivalu izveo još dvije popevke: Bele rože (s Anom Štefok; 1. nagrada stručnoga žirija) i Dojdi (s V. Korbar; 1. nagrada publike). Idućih godina na Festivalu kajkavskih popevki izvodio je pjesme koje su bile dobro primljene kod publike i cijenjene od stručnoga žirija (Bu se vrnul, 1967; Tancaj, tancaj, 1968; Bilikum i Trilikum, 1969; Haj, dečki haj, 1970; Oj, Zagorje moje, 1971; Ti, zemla mati, 1972; Zadnja popevka, 1977; Za me ona ni, 1987; Zagorje je malo, 1991; Trsek moj, 1997). Kontinuirano je i sa zapaženim uspjesima nastupao i na drugim festivalima u Hrvatskoj (npr. Melodije Istre i Kvarnera, Zlatne žice Slavonije). God. 1970. u izdanju Jugotona objavljena mu je singl-ploča Barun Trenk/Sin Hrvatske, zbog koje su mu nakon 1971. nekoliko godina bili zabranjeni javni nastupi, a velik dio tonskih zapisa uništen. Ostvario je nekoliko uloga i u dramskim televizijskim emisijama, a istaknuo se ulogom Hruščova u inozemnoj filmskoj ekranizaciji opere Boris Godunov (1989) Modesta Petroviča Musorgskoga koju je režirao Andrzej Żuławski. Od 1975. živio je u Stubičkim Toplicama.

J. Lukec