Brodarec, Radovan

Radovan Brodarec, Fala, ploča, Jugoton, Zagreb 1966.

Brodarec, Radovan (Radek), pjevač (Mače, 25. II. 1953 – Zabok, 22. III. 2026). Osnovnu školu pohađao je u Maču; dva razreda srednje škole završio je u Gimnaziji u Zaboku, a preostala dva u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Počeo je nastupati već kao dječak – sa šest je godina nastupio u zlatarskome Sokolskom domu pjevajući ruske romance. God. 1963. za ljetovanja u Crikvenici postao je najmalađi solist uglednoga Ansambla Zagrebačke pivovare »Tamburica« kojim je dirigirao Teodor Boch. Na festivalu Djeca pjevaju u Crikvenici 1964. osvojio je prvo mjesto s pjesmom Snovi Crikvenice. U to doba smatran je najnadarenijim mladim pjevačem u Jugoslaviji. U rujnu te godine, uz pratnju orkestra francuske radiotelevizije, nastupio je u znamenitoj pariškoj Olympiji pred tadašnjim predsjednikom Charlesom de Gaulleom. Bio je prvi pjevač koji je snimio ploču (s Ansamblom »Tamburica«) s četiri kajkavske pjesme pod naslovom Fala (1966; potpisan prezimenom Brodarec Dujmović). Na prvome Festivalu kajkavske popevke (danas → Festival kajkavskih popevki) u Krapini 1966, kao trinaestogodišnji dječak, izveo je s → Tomislavom Borićem skladbu Na Sleme (glazba Rudolf Mahalup, stihovi S. Jakševac, aranžman T. Boch), koja je postala uspješnicom i neslužbenom himnom izletnika na Medvednicu te trajno obilježila njegovu pjevačku karijeru. Te je godine na Festivalu, u duetu s Franjom Petrušancem, izveo i pjesmu Dedek i unuk. Otada je redovito sudjelovao na krapinskome Festivalu, postavši jednim od najpopularnijih izvođača zagorskih popijevki (Popevka, 1969; Doma bum ostal, 1971; Rodnom Zagorju, 1974; Oj, pajdaši moji dragi, 1975; Nekaj vleče te nazaj, 1980; Zagorje moje lubleno, 1983; Denes če bo kmično, 1984; Moja vulica, 1985; Zagorje, 1986; Vu Krapinu, 1987; Došel bum, došel, mama, 1990; Koga vraga furt mi gundraš, 1992; Zagorski dečki, 1994; Vse počinja v Zagorju, 1995; Da Zagorci imaju morje, 1999; Zagorski kavalir, 2000; Sto posto domača, s Đurđicom Pleše, 2011. itd.). Nastupao je i na drugim domaćim (Zagreb) i inozemnim festivalima (Bratislava). Osim Fale iz 1966, snimio je albume Buzuki i mandolina (gramofonska ploča i audiokaseta, 1984) i Na Sljeme (gramofonska ploča, 1987). S Ansamblom »Tamburica« nastupao je za hrvatske iseljenike, a poslije je odlazio na samostalne turneje (Australija, afričke zemlje, Indija, bivši SSSR). Sudjelovao je na mnogobrojnim humanitarnim koncertima.

J. Lukec