Festival kajkavskih popevki Krapina

festivalski plakat, 1966.

festivalska ploča, 1966.

festivalska ploča, 1983.

Festival kajkavskih popevki Krapina (do 2007. Festival kajkavske popevke), glazbeni festival osnovan 1965. u Krapini. Uz potporu tadašnjega gradonačelnika Mije Pavića, održan je inicijalni sastanak istaknutih glazbenika, glazbenih izdavača (Jugoton) i predstavnika grada Krapine. Sudionici sastanka odlučili su da će temeljem Festivala biti novoskladane pjesme zabavnoga karaktera temeljene na posebnostima kajkavskoga melosa, s tekstovima pisanima na kajkavskome. Prvi je put Festival održan 23–25. IX. 1966, a prvi je direktor bio → Drago Britvić. Od 1970. umjetnički je direktor Festivala bio S. Mihaljinec, 2006. njegovo je mjesto preuzeo Josip Cvitanović, a od 2008. umjetnički je direktor Siniša Leopold. Autorske skladbe stručna komisija, sastavljena od glazbenika i tekstopisaca, bira nakon natječaja te određuje aranžere i izvođače. Dugo vremena Festival je imao tri koncerta: na prvome su izvođene zabavne skladbe, na drugome ozbiljne, a na trećem izbor najboljih skladbi s prvih dvaju koncerata.

Zbog velikoga interesa publike i nedovoljnoga broja mjesta u Festivalskoj dvorani Pučkoga otvorenog učilišta Krapina organizirane su uoči večernjih koncerata i popodnevne javne generalne probe Festivala kajkavskih popijevki, omogućivši tako većem broju posjetitelja praćenje Festivala koji tradicionalno završava pjevanjem poznate kajkavske popijevke → Popevke sem slagal, u izvedbi svih izvođača i publike u Festivalskoj dvorani, među kojom su svojedobno bili i državni poglavari J. Broz, F. Tuđman, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović. Velik broj pjesama sabran je i tiskan u dvjema opsežnim notnim knjigama, od kojih jedna sadržava tekstove i note popijevki kronološkim redom od 1966. do 1978, te iz 1994. i 1995, dok su u drugoj knjizi tiskane popijevke izvedene od 1979. do 1993 (urednik V. Crnek, izdavač Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, 1993. i 1995). Kasnije su tiskane još i manje knjižice s festivalskim pjesmama, a izdani su i popisi svih skladbi, autora i izvođača od 1966. do 2000. Festival je do 1985. imao natjecateljski karakter. Bliska suradnja krapinskoga festivala i glazbene produkcije radija i televizije uvelike je pridonijela njegovoj vidljivosti i prepoznatljivosti te ga učinila jednim od najpoznatijih i najprestižnijih regionalnih festivala na kojem su nastupili ugledni estradni umjetnici, ali i operni pjevači i glumci koji su se izmjenjivali u izvedbama koncertnih i zabavnih popevki.

U više od pola stoljeća festivalske povijesti izvedeno je više od 1600 novih skladbi, a na popis sudionika upisana su mnoga poznata imena skladatelja, pisaca tekstova, aranžera i izvođača. Neki među njima posebno se ističu dugotrajnošću pojavljivanja, drugi su pak svojim nastupima u Krapini podizali glazbenu razinu i pridonosili da Festival, osim u zagorskome i kajkavskome okviru, postane priznat i izvan njega. Među skladateljima, po broju izvedenih skladbi prednjače → Viktor Crnek, → Vilibald Čaklec, Dalibor Paulik i Heda Piliš, no nije zanemariv ni broj nastupa najpopularnijih skladatelja zabavne glazbe i šansone kao što su Arsen Dedić, Pero Gotovac, Nikica Kalogjera, Ivo Robić i napose Zvonko Špišić. Među piscima tekstova ističu se D. Britvić (Podragaš lasi, 1973; → Oko jene hiže navek ftiči lete, 1980; Fergismajniht, 1984), Zlatko Crnec (Samo je jedno Zagorje, 1999), S. Jakševac (Zagorski kraj, 1966; Gupčeva lipa šumi, 1972) i Milivoj Pašiček (Zemla je mati, 1984; Krapina moja, ti najlepša roža, 1999). Uglazbljeni su i kajkavski stihovi najpoznatijih hrvatskih književnika kao što su F. Galović (Mojemu ocu, 1968; Crn-bel, 1999) i M. Krleža (Galženjačka, 1970; Cigansko, 1971; V megli, 1972), te posebice i daleko najčešće D. Domjanić (Bele rože, 1966; Ciklame, krvave ciklame, 1977; Potočnice, 1991). Među tekstopiscima posebna su skupina pjesnici rođenjem usko vezani uz Krapinu i Zagorje, npr. J. Antolić Hromčan, A. Bešenić ili S. Dominić čije su se pjesme često izvodile na Festivalu. Među izvođačima, nastupali su najpoznatiji hrvatski operni pjevači, primjerice R. Pospiš-Baldani, Marijana Radev, Nevenka Petković Sobjeslavski, Nada Puttar Gold, Krunoslav Cigoj, Franjo Petrušanec, Zvonimir Prelčec, Vladimir Ružđak i dr. Nastupali su i najpoznatiji tadašnji hrvatski izvođači zabavne glazbe, među kojima je bilo i takvih koji nisu potjecali s kajkavskoga područja, poput Arsena Dedića, Gabi Novak, Ljupke Dimitrovske, Krunoslava Slabinca ili Vice Vukova, no festivalsku prošlost obilježili su ipak pretežno pjevači vezani uz kajkavski izričaj. Učestalošću nastupanja ističu se, ponajprije, V. Korbar među pjevačicama i R. Brodarec među pjevačima, a za njima slijede Ivo Robić, E. Voća, Zvonko Špišić, T. Borić, T. Leskovar i mnogi drugi, dakako uz neizostavnu pratnju krapinskoga Mješovitog zbora i orkestra KUD-a Ilirci. Mnoge skladbe postale su uspješnice i »vazdazelene« popijevke, koje se izvode u najrazličitijim prigodama, od protokolarnih svečanosti do privatnih veselica po klijetima, a za pojedine među njima može se reći da su stekle status zagorskih narodnih pjesama, primjerice Pod starim krovovima, 1966, Na Sleme, 1966, → Vužgi, 1967, → Suza za zagorske brege, 1969, ili → Dobro mi došel, prijatel, 1970, Mi smo dečki, 1972, Katarinčice, 1978, Popevka za ljubav, a suza za kraj, 1986, Pri staroj vuri, 1987, Kaj nam pak moreju, 1989, Vse počinja v Zagorju, 1995, → Stiha povedaj mi, mati, 2006.

Uz Festival su se od početka održavale različite manifestacije, okupljene pod nazivom → Tjedan kajkavske kulture, organizaciju kojega od 1970. vodi Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo.

God. 2025. u povodu 60. obljetnice Festivala održane su, uz večer Novih popevki, dvije retrospektivne večeri na kojima su izvedene popevke koje su obilježile Festival i koje danas imaju status evergreena. Usto, objavljena je monografija 60 godina Festivala kajkavskih popevki, urednika Željka Slunjskoga, a Hrvatska pošta izdala je prigodne poštansku markicu i dopisnicu. Kraj Festivalske dvorane u Krapini, uz otvorenje 60. Tjedna kajkavske kulture, otkrivena je skulptura Zagorska mati, rad krapinskoga kipara Tomislava Hršaka, na postolju koje su upisani stihovi popijevke Suza za zagorske brege (Samo sem bregima dragima obečal da vrnul se bum nazaj). 

LIT.: T. Gregurović i dr. (ur.), Naših 30 godina: 1967–1997, Krapina 1997. • Ž. Slunjski (ur.), 60 godina Festivala kajkavskih popevki, Krapina 2025. 

I. Miholić i R.