Tjedan kajkavske kulture
plakat, 2016.
Tjedan kajkavske kulture, kulturna manifestacija u Krapini. Održava se tijekom prvoga ili drugoga tjedna u rujnu svake godine radi predstavljanja recentnoga kajkavskoga glazbenog, pjesničkog, likovnog, dramskog i folklornog stvaralaštva, znanstvenih radova, gospodarskih i sportskih postignuća sudionika, ponajviše iz Hrvatskoga zagorja, ali i Zagreba i drugih kajkavskih sredina. Pokrenut je na inicijativu Skupštine općine Krapina, koja je u organiziranju Tjedna vidjela i turistički, a ne samo kulturni potencijal, u godini kada je u promet puštena nova cesta od Zagreba do Krapine, poznata kao → Zagorska magistrala. Prvi Tjedan kajkavske kulture održan je 23–25. IX. 1966. U početku se nazivao Zagorski tjedan. U suradnji Općine Krapina i JAZU-a tada je otvoren → Muzej Ljudevita Gaja. Tjedan započinje povorkom kroz grad krapinskih učenika i djece predškolske dobi te svečanim otvaranjem manifestacije uz dizanje festivalske zastave na središnjemu krapinskom trgu (Trg Ljudevita Gaja) ili ispred dvorane Pučkoga otvorenog učilišta Krapina (nekoć Dom kulture, poslije Narodno sveučilište »Ivica Božić«). Održava se u mnogobrojnim otvorenim i zatvorenim javnim prostorima (Park Matice hrvatske, Galerija grada Krapine, krapinske škole i crkve, muzeji, nalazište krapinskoga pračovjeka, sportski tereni, terase). Manifestacija ili pojedini njezini segmenti povremeno se organiziraju pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, Ministarstva kulture RH, Ministarstva gospodarstva RH, Krapinsko-zagorske županije, Grada Krapine, zagorskih općina, pod medijskim pokroviteljstvom Hrvatske radiotelevizije, Večernjega lista, Zagorskoga lista, Krapinskoga vjesnika, Radija Hrvatsko zagorje Krapina, Radija Kaj te sponzorstvom mnogih poduzeća i ustanova, uz volonterski rad brojnih krapinskih udruga i pojedinaca. Pojedina događanja u sklopu Tjedna, koncerte ozbiljne i sakralne glazbe, kazališne predstave i izložbe, organiziraju i Koncertna direkcija Zagreb, HNK u Varaždinu (prije Narodno kazalište »August Cesarec«), Umjetnička radionica Heferer, Hrvatska gospodarska komora, Županijska komora Krapina i Muzej grada Zagreba. Za trajanja manifestacije brojni KUD-ovi, folklorne skupine, pjevači, pjevački zborovi, kazališni amateri i limena glazba nastupaju na krapinskim pozornicama po programu što ga od 1970. osmišljava organizator Tjedna, Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina.
Uobičajeno je da su sudionici, tj. izvođači, pjevači, recitatori, glumci i voditelji programa odjeveni u (stiliziranu) narodnu nošnju zagorskoga kraja ili kraja iz kojega dolaze, pridonoseći izražajnosti i autentičnosti manifestacije, njegovanju i očuvanju predindustrijskih tradicijskih odjevnih predmeta kao dijela zavičajne baštine te razvijanju svijesti o narodnoj seljačkoj odjeći kao važnome identitetskom zagorskom elementu. U sklopu Tjedna od 1986. održava se dječji festival Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu, poznatiji kao Mali kaj, koji je do tada nosio naziv Festival dječjeg kajkavskog pjesništva. Na izložbama likovnih radova, recitalima dječjega kajkavskog pjesništva i koncertima na kojima djeca izvode kajkavske popijevke predstavlja se kulturno stvaralaštvo učenika osnovnih škola kajkavskoga govornog područja. Tijekom manifestacije održava se i Recital kajkavske poezije, koji ima revijalni karakter, te promocija zbornika radova sudionika Recitala, pjesnika iz cijele Hrvatske s neobjavljenim pjesmama, napisanima na mjesnim govorima, izričajima, poddijalektima kajkavskoga jezika. U sklopu Tjedna 1975, 1988, 1990. i 1991. održavan je znanstveni simpozij Jezični i umjetnički izraz na kajkavskom tlu radi znanstvenoga razmatranja uloge, položaja i značenja kajkavskoga jezika u hrvatskoj kulturi, a referati sa simpozija tiskani su u istoimenim zbornicima radova (1975, ur. A. Šojat; 1993, ur. I. Kalinski). Od 1976. do 1982. u Krapini se tijekom ljetnih mjeseci održavao međunarodni kiparski simpozij → Forma prima. Četrdesetak radova sa simpozija, danas u Parku skulptura na brdu Josipovac u neposrednoj blizini → Muzeja krapinskih neandertalaca, koje potpisuju hrvatski (Antun Babić, Josip Diminić, Želimir Janeš, Ksenija Kantoci, Ivan Lesiak, Zvonko Lončarić, I. Lovrenčić, Izvor Oreb) i inozemni kipari, bilo je predstavljeno javnosti kao sastavni dio manifestacije. Dio je ponude manifestacije od 1993. i predstavljanje postignuća zagorskih gospodarskih subjekata, → Zagorski gospodarski zbor, te organiziranje popratnih događanja kao što su susreti obrtnika i poduzetnika Krapinsko-zagorske i drugih županija partnera, okrugli stolovi, prezentacije starih zanata, radionice, degustacije, modne revije i dr. Najznačajniji je segment Tjedna → Festival kajkavskih popevki Krapina, koji je do 1985. imao natjecateljski karakter, a odvijao se tijekom triju, poslije dviju festivalskih večeri, na kojima su se izvodile zabavne i koncertne skladbe. U početcima Tjedna u Krapini se organizirao spektakularni doček motorizirane karavane sa sudionicima Festivala, koji su putovali od Zagreba preko Stubičkih Toplica, Pregrade i Rogaške Slatine do Krapine. U nedostatku smještajnih kapaciteta, sudionici su besplatno smješteni u krapinske domove; tako su nastala brojna prijateljstva gostiju i domaćina, a krapinsko gostoprimstvo postalo je zaštitnim znakom manifestacije. Mnoge su popijevke s ovoga festivala postale glazbeni evergrini i često se izvode u najrazličitijim prigodama, od protokolarnih na najvišem nacionalnom nivou do obiteljskih i pajdaških u zagorskim kletima. Po broju sudionika Tjedan kajkavske kulture najveća je kulturna manifestacija u Krapinsko-zagorskoj županiji. Zahvaljujući intenzivnim događanjima, od početka je privlačio veliku pozornost široke zagorske javnosti te se o njemu pisalo u dnevnome i periodičnome lokalnom (Naših 15 dana, Krapinski vjesnik, Glas Zagorja, Zagorski list), zagrebačkome (Studio, Večernji list, Kaj) i varaždinskome (Varaždinske vijesti) tisku, dok je neke sadržaje izravno prenosio Radio Sljeme te u izravnome prijenosu ili kao snimku Hrvatska radiotelevizija. Gotovo sav tiskani materijal Tjedna, plakati, pozivnice, programske knjižice, brošure, notne knjige, više od 30 godina nastajao je u Tiskari Ljudevit Gaj u Krapini, dok su gramofonske ploče, audiokasete i kompaktni diskovi tiskani u nakladi zagrebačkih nakladnika i diskografskih kuća (Orfej, Jugoton, Croatia Records i dr.).
V. Jelić