Britvić, Drago
Britvić, Drago (Dragutin), pjesnik i novinar (Pitomača, 6. VII. 1935 – Zagreb, 25. XII. 2005). Osnovnu školu završio je u Pitomači, gimnaziju u Virovitici. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studirao hrvatski jezik i književnost i komparativnu književnost. Djelovao je na Radio-Zagrebu i kao televizijski urednik. Jedan je od osnivača Drugoga programa Radija Zagreb i jedan od utemeljitelja (1966) i dugogodišnji direktor → Festivala kajkavskih popevki u Krapini. Autor je mnogobrojnih stihova zabavne glazbe, šansona, popijevki, slikarsko-grafičkih mapa, autor scenarijâ, libretâ (mjuzikl Tko pjeva zlo ne misli, 1970; pučki božićni oratorij O vreme prelubleno, 1995), tekstova za filmsku glazbu (Martin u oblacima, 1961; Duga mračna noć, 2004) te kazališne predstave za djecu Za bajke nema zime (1989). God. 1993. objavio je knjigu odabranih pjesama Bože, čuvaj Hrvatsku, a posmrtno mu je tiskana zbirka pjesama Mirno teku rijeke (2007). Pjesme i šansone, pretežito domoljubne, zavičajne, ljubavne, socijalne i religijske tematike, ispjevane su ponajviše kajkavskim te čakavskim i standardnim jezikom. Za Festival kajkavskih popevki u Krapini napisao je više od 100 pjesama, a mnogobrojne danas imaju antologijsku vrijednost (Podragaš lasi, 1973; Bele megline, megle meglene, 1980; → Oko jene hiže navek tiči lete, 1980; Da sam ti z lasima zvezala roke, 1983; Na čas si pozabimo brige, 1983; Još bi jemput zgrejal roke, 1988; Kak je v duši tak je v kleti, 1989; Za vse stare pajdaše, 1989; Čeh, Leh i Meh; Luč i steza; Pušlek domovine, sve 1990; Fališ mi; Je prešlo; Popevali si bumo za se, sve 1991; Bum zemlicu grejal; Majko Bistrička, kraljice mira, 1992; Krapinski cajti, 1993; Pozdravite mi vse pajdaše; Vsi bumo došli, obje 1994; Zdravica za hižu i klet, 1995; Vsaki breg je blizu hiže, 1995. i dr.). Uvršten je u nekoliko antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva, a pjesme su mu prevedene na nekoliko europskih jezika. Dobitnik je vrijednih priznanja (Povelja grada Krapine, u povodu 40. obljetnice Festivala kajkavskih popevki, 2005) i nagrada (Porin za životno djelo, posmrtno 2006).
J. Lukec