Bužan

Bužan, plemićka i barunska obitelj s posjedima u nekadašnjim županijama Zagrebačkoj i Varaždinskoj od prve pol. XVII. st. do XIX. st. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko posjeda u Hrvatskome zagorju (Žbilj kraj Desinića na području suvremenih naselja Donji i Gornji Žbilj, Vidovec kraj Varaždina te Črešnjevec kraj Tuhlja) i u okolici Dugoga Sela (Kozinščak i kurija Ostrna), ženidbenim vezama s uglednim plemićkim obiteljima (Pethő de Gerse, Kušević od Samobora) te obnašanjem visokih upravnih, vojnih i pravosudnih službi, obitelj se tijekom XVIII. st. uzdignula među uglednije plemićke obitelji Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Prvi su poznati članovi obitelji braća Šimun Stanislav (? – prije 1646), Luka, Petar i Jakov, kojima je car Ferdinand II. Habsburgovac podijelio 1621. plemstvo i grb, što je Hrvatski sabor potvrdio 1622. S njihovim potomcima obitelj se podijelila u nekoliko grana, od kojih je najvažnija Stanislavova grana, koja se poslije smrti njegova unuka kapetana Ivana Tome podijelila u dva ogranka.

Utemeljitelj prvoga ogranka bio je Ljudevit, koji je imao čin kapetana, kao i njegov sin Antun, s kojim je ovaj ogranak izumro. Osnivač drugoga ogranka Stanislavove grane bio je Ivan (1700–1767), blagajnik Kraljevine (od 1750), hrvatsko-dalmatinsko-slavonski podban (od 1761–65) te nuncij Trojedne Kraljevine u zajedničkome Ugarsko-hrvatskom saboru (1765–67). Ivan je imao tri sina. Stariji sinovi Josip (1751 – prije 1782) i Juraj odabrali su vojni poziv, kao i Jurjevi sinovi Pavao (spominje se oko 1809–40) i Juraj (spominje se 1805–09). Treći Ivanov sin, Ivan Nepomuk (? – 1823), studirao je filozofiju u Grazu i pravo u Beču, gdje je oko 1768. diplomirao. Bio je prisjednik Sudbenoga stola Zagrebačke i Varaždinske županije, a ostao je zapamćen kao autor kompilirane povijesti ugarskih vladara od Atile do Andrije III. Mlečanina na hrvatskome jeziku. Ivan Nepomuk imao je tri sina. Ljudevit (spominje se do oko 1825) bio je major. Nikola je oko 1805. bio bilježnik u Zagrebačkoj županiji, poslije savjetnik viših kraljevskih sudova u Ljubljani, Brnu i Pragu, kraljevski komornik (od 1828) i počasni član sudbenih stolova Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije. U javnome životu Hrvatske istaknuo se treći sin Alojzije (1775–1845), podbilježnik u Varaždinskoj županiji (1795–1809), prisjednik Banskoga stola (od 1809), kraljevski savjetnik (od 1810) te naposljetku predsjednik Kraljevskoga sudbenog stola u Zagrebu (1832–45).

Na tome položaju naslijedio ga je sin → Herman (1800–1862), političar i posljednji muški potomak obitelji. Nije poznato iz koje su grane obitelji potekli Samuel, registrator Arhiva u Varaždinskoj županiji (oko 1828–30), koji je kao jedan od nasljednika po ženskoj liniji plemićke obitelji Pethő de Gerse dobio 1817. plemićki posjed Vidovec kraj Varaždina te zemljišta u Ivancu i na Ivanščici. Samuel je imao dvoje djece, Aleksandra, koji se spominje 1848. kao kapetan, te Nataliju, koja se udala za baruna Ivu Kuševića te mu u miraz donijela posjed Vidovec.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • B. A. Krčelić, Annuae ili historija 1748–1767, Zagreb 1952. • M. Švab, Bužan, Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb 1989.

K. Regan