Buzjaković, Aleksa

Buzjaković, Aleksa (Buziakovich, Alexius), pedagog (Krapina, 1642 – Zagreb, 13. XI. 1706). Završivši gimnaziju, pristupio je Franjevačkoj provinciji sv. Ladislava 1659. u Križevcima. U inozemstvu je studirao filozofiju (1661–64) i teologiju (1664–67), a posljednju godinu teologije na Franjevačkoj bogoslovnoj školi u Zagrebu (1667–68). Izvan domovine položio je ispit za profesora filozofije te predavao na Filozofskome učilištu u Zagrebu (1668–71). Profesorom teologije proglašen je 1670. te je predavao na Bogoslovnoj školi Franjevačkoga generalnog učilišta drugoga razreda u Zagrebu (1671–82), stekavši naslov lector jubilatus. Bio je samostanski starješina u Zagrebu (1671–72, 1688–91, 1696–99, 1700–02, 1705–06), definitor Provincije (1668–71, 1698–99), tajnik provincijala → Ilije Jambrušića (1683), zamjenik dvojice provincijala (1671–74, 1699–1701), provincijal (1684–87, 1693–96, 1702–05) i vršitelj dužnosti provincijala (1701–02). Vodeći upravne poslove zagrebačkih klarisa organizirao je, za vrijeme kuge, njihovu selidbu u Krapinu (1691–93). Dogradio je zagrebački franjevački samostan, uz koji je podignuo suknaru (1699–1700). God. 1700. zagrebačkomu Generalnom učilištu osigurao je naslov generalnoga učilišta prvoga razreda, a udruženim školama filozofije i teologije u Varaždinu naslov generalnoga učilišta drugoga razreda. Po njegovim naputcima počele su se sastavljati prve školske uredbe, čime je Provincija sv. Ladislava na prijelazu iz XVII. u XVIII. st. u potpunosti izgradila svoje visokoškolske ustanove.

LIT.: F. E. Hoško, Buzjaković, Aleksa, Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb 1989.

R.