Davila, Hinko

Hinko Davila, Težki dani, Zagreb 1900.

Davila, Hinko, ljekarnik i književnik (Krapina, 5. X. 1858 – Zagreb, 15. VIII. 1925). Obitelj Davila, podrijetlom iz španjolskoga grada Ávila, u Hrvatsku je došla u XVIII. st. Hinka, najstarijega od četvero djece Aleksandra i Cecilije, rođ. Rozgaj, kao trogodišnjaka posvojili su tetka Terezija i njezin suprug, ugledni zagorski vlastelin i istaknuti pravaš, sudac Eduard Halper Sigetski. Odrastao je na njihovu imanju u kuriji Škaričevo Donje kraj Krapine. Nakon privatno položene pučke škole u Krapini i četiriju razreda gimnazije u Zagrebu 1870, odlučio se za farmaceutski poziv. Ljekarničko naukovanje započeo je u ljekarni Josipa Cebeka na Kaptolu u Zagrebu, a nastavio 1875. u krapinskoj ljekarni Antuna Hausnera. Za boravka u Krapini intenzivno se uključio u kulturni život, pokrenuo dobrovoljačku kazališnu družinu, režirao i glumio. Studirao je farmaciju u Grazu 1879–82, potom kao ljekarnik radio u Varaždinu, Beogradu, Pregradi (1886–88), Zagrebu (1888–95, drogerija i parfumerija), Karlovcu (1895–1903), Donjoj Stubici (1903–09) i Novoj Gradiški. Kao starčevićanac i kritičar tuđinske vlasti, koncesiju za vlastitu ljekarnu dobio je tek 1917, a otvorio ju u Vinkovcima početkom 1918. Zbog bolesti dao ju je 1920. u zakup te se vratio u Zagreb, gdje je 1925. i umro. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na krapinskome groblju (mauzolej Halper Sigetski). Kao pripovjedač i razmjerno plodan autor, Davila je između 1896. i 1909. pisao i objavljivao crtice, humoreske, novele, feljtone, putopise, povijesne pripovijetke i romane u ondašnjoj periodici. Zasebno su mu objavljena tri romana iz hrvatske prošlosti (Zagorska ruža, 1899, Težki dani, 1900. i Igračka valovja, 1904), te roman Na jezerima (1901), koji govori o Plitvičkim jezerima i njegovim ljepotama. Izdao je i zbirku od pet novela Sitne priče (1909), a neki biografi spominju i knjigu putopisne proze Sa puta u Pariz (1889), no ona je najvjerojatnije izgubljena. Premda je stvarao na razmeđu realizma i moderne, slijedio je model Šenoina povijesnog romana, napisavši djela koja ponajprije imaju kulturno i književnopovijesno značenje. Roman Zagorska ruža, najuspjelije Davilino djelo, sentimentalna je kronika o tragičnoj ljubavi sitne zagorske plemkinje → Veronike Desinićke i moćna tuđinca, grofa Fridrika Celjskoga, te je ujedno prva romaneskna obradba te poznate povijesne epizode. Zagorsku tematiku donose i Sitne priče, primjerice autobiografska novela Na zaselku, a na piščevu vezanost za Zagorje ukazuje i pseudonim H. Zagorski.

LIT.: S. Mihalić, Nekoliko riječi o Hinku Davili, Hrvatsko zagorje, 2(1970) 1–3. • I. Cesarec, Hinko pl. Davila (1858.–1925.), Hrvatsko zagorje 6(2000) 2.

I. Cesarec