Dudić Orehovički

Dudić Orehovički, zagorska grana obitelji u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (XV–XVI. st.). Podrijetlom iz Cetinske županije, po čemu su prvi poznati članovi zagorske grane obitelji Andrija (? – poslije 1513) i Mihovil (? – poslije 1497) nosili plemićki pridjevak Cetinski (de Czethyna) ili Sinjski (de Wzyn). Nakon što su pred Osmanlijama zajedno s braćom izbjegli u sjeverozapadnu Hrvatsku, stupili su u službu hercega i bana Ivaniša Korvina, koji im je 1497. darovao posjede na krapinskome vlastelinstvu Ladomerić (Ladomerchy), Brestovec (danas Brestovec Orehovički), Lovreča Sela i Rakitovec. Plemićki pridjevak Orehovički (de Orahoczy) Andrija je stekao po posjedu i kaštelu Orehovica na krapinskome vlastelinstvu, koji je 26. III. 1504. kupio od Ivaniša Korvina. Iste godine Andrija je proširio obiteljske posjede, uzevši od Jelene, udovice Krste Orehovičkoga, u zalog posjed Martinovec u Varaždinskoj županiji za 200 zlatnih forinti, a 1513. od Jelisave Krstulović, nećakinje Krste i Ivana Orehovičkoga, u zalog manje posjede u okolici Orehovice za 40 zlatnih forinti. Bio je vlasnik i posjeda Dudića Selo, po kojem je Andrija 1508. nosio plemićki pridjevak Dudićoselski (de Dudicsfalva). U Ivaniševoj službi obnašao je dužnost kapetana Krapine (1503–08) te kaštelana Medvedgrada (oko 1507), grada Gyule u Ugarskoj (1507) i Vrbovca (1508). Poslije Andrijine smrti njegove je posjede naslijedio brat Janko (spominje se 1517–25), zatim Jankovi sinovi Vuk (? – između 1570. i 1576) i Ivan (spominje se 1533–55), koji je uz Orehovicu držao još neke posjede na području Zajezde te posjede Borićevec (Borychewcz) i Vidovec (danas Vidovec Krapinski) u susjedstvu Orehovice. Ivanove posjede naslijedio je nećak Vuk, kojemu je kralj Ferdinand I. Habsburgovac darovao 1556. posjed Martinec u suvlasništvo s još dvojicom plemića, a 1564. neke druge posjede na području Zajezde, Metna i Podhakovine. Vukove posjede naslijedila su njegova djeca Krsto (? – poslije 1613) i Judita, udana Gregurović, koji su 1585. podijelili obiteljska imanja. Krsti je pripao kaštel Orehovica, dok je Judita sebi sagradila novi kaštel pod imenom Nova Orehovica, moguće preteča današnje kurije Bertićevo u suvremenoj Orehovici. Prije 1598. Krsto je svoj udio orehovičkoga posjeda prodao ili založio sedmorici plemića te se preselio u Martinec, gdje se 1617. spominje njegova udovica kao vlasnica dijela toga posjeda. Od drugih Dudića u dokumentima su zabilježeni Šimun kao posjednik u Gornjoj Stubici (1533), a Mihovil kao član vojne posade u Ripču (1551). Među važnije članove te obitelji ubrajaju se i Andrijin brat Jakov (? – poslije 1497), dvorski savjetnik hrvatsko-ugarskoga kralja Vladislava II. i vjerojatno kralja Ludovika II. Jagelovića, njegov sin Jeronim (? – 1514), u službi kralja Ferdinanda I. poginuo u bitki protiv Osmanlija kraj Budima, potom Jeronimov sin → Andrija (1533–1589), znameniti humanist i diplomat, te naposljetku Nikola (spominje se 1713–19), plemićki sudac Varaždinske županije, i Franjo (? – druga polovica XVIII. st.), podbilježnik Varaždinske županije (1758). Posljednji muški potomak zagorske grane Dudića bio je Vladislav, s čijom je smrću 1760. obitelj izumrla.

LIT.: I. Nagy, Magyarország családai czímerekkel, 3, Pešta 1858. • I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • E. Laszowski, Grad Lobor, Prosvjeta, 13(1905) 20. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • T. Radauš, Dudić, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.

K. Regan