Gornja Batina

Gornja Batina, naselje u sastavu grada Zlatara, sjeveroistočno od upravnoga središta; 207 stanovnika. U dolini je potoka Batine. Nalazi se na području srednjovjekovnoga i novovjekovnoga → batinskog plemićkog posjeda, od kojega je 1500, nakon što je Andrija Lendekar prodao četvrtinu svojega posjeda Marčinku de Prydrychu, gospodaru Budinščine i suvlasniku Oštrca, nastao novi plemićki posjed Gornja Batina, a ostatak je staroga posjeda, pod nazivom Donja Batina, ostao u vlasništvu Lendekara do 1504, kada ga je Dora Lendekar prodala Marčinku de Prydrychu. Potom je Gornja Batina prešla u posjed obitelji Jakova Jelačića, čijom se kćeri Rozalijom oženio Ignac Kašnjar. Nakon njihove smrti posjed je bio u vlasništvu Doroteje Jelačić, udane Marković, i Katarine Jelačić, udane Švagel. Katarininu polovicu posjeda Gornje Batine stekao je Stjepan Ožegović Barlabaševečki, oženivši se njezinom kćeri Barbarom, a zatim Ladislav Kallay, koji se 1840. oženio njihovom kćeri Julijanom Ožegović. Ladislavove i Julijanine posjede naslijedili su sinovi Konrad Virgil i Kornel Hanibal, koji je 1866. ženidbom s Wilhelminom Pisačić Hižanovečkom stekao drugu polovicu posjeda Gornja Batina te utemeljio batinski ogranak zagorske grane obitelji Kallay. Njihov sin Juraj Friderik dao je na posjedu sagraditi novi prizemni dvor kada je 1886. izgorio stari. U međuvremenu je i on propao, tako da se od nekadašnjega gornjobatinskog plemićkog kompleksa očuvao tek dio gospodarskih građevina i ostatci perivoja.

LIT.: S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

K. Regan