Grebenski

Grebenski (Grebengradski), plemićka obitelj s posjedima u Varaždinskoj (Zamlača) i Križevačkoj županiji (grebengradsko vlastelinstvo te posjedi Kristalovac, Dišnik, Novi Dvori, Latkovina, Garignica, Sveti Jakob kraj Garignice, Tomašica, Gradiška, Brezovec te više posjeda u okolici Pakraca). Ime su dobili po posjedu i utvrdi → Grebengrad kraj Novoga Marofa. Prvi poznati član obitelji bio je Grdun I. (druga polovica XII. st. – prva polovica XIII. st.), kojega pojedini autori dovode u vezu s Grdunom, kaštelanom hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., spomenutoga u kraljevoj povelji iz 1209. Njegovi su sinovi Grdun II. (spominje se 1260–99) i Vukoslav (spominje se 1260–92), 1277. pred Zagrebačkim kaptolom zamijenili tri svoja sela sa sinovima Branića za njihov posjed i kaštel na području izvora Lonje (Grebengrad). Kao saveznici Babonića, a potom kralja Andrije III. Mlečanina u borbi protiv Gisingovaca, braća su povećala obiteljski posjed. Između 1277. i 1288. stekli su Hrašćinsku županiju, a za zasluge u ratu protiv austrijskoga vojvode kralj im je 1291. predao na upravljanje utvrde i vlastelinstva Medvedgrad i Veliki Kalnik, u kojima su već ranije služili kao kaštelani zagrebačkoga biskupa.

Vukoslavovi sinovi Punek (spominje se 1322–28) i Hektor (spominje se 1322) utemeljili su jednu granu, a Grdunov sin Ivan (spominje se 1319) drugu granu obitelji, koja je izumrla s njegovim unukom Pavlom (spominje se 1367). S obzirom na to da Hektor nije imao nasljednike, svi daljnji pripadnici Grebenskih potječu od Puneka, čiji su sinovi Petar (spominje se 1351–71) i Lorand (spominje se 1351) utemeljili dva ogranka Vukoslavove grane. God. 1404. Lorandovi potomci zabilježeni su s patronimikom Lorantffy. Podjela Vukoslavove grane na dva ogranka dovela je 1399. i ponovno 1415. do podjele Grebengrada i njegova vlastelinstva na dva dijela. Podjela djedovine oslabila je Grebenske te su njihovo matično vlastelinstvo najprije 1442. osvojile pristaše Talovaca, a oko 1445. celjski kapetan i potonji slavonski ban Jan Vitovec. Izbačeni iz svojega gotovo dvostoljetnoga posjeda, Grebenski su neuspjelo sudskim putem nastojali povratiti Grebengrad i njegovo vlastelinstvo. Stoga je 1452. Ivan (spominje se 1452), sa sinovima Stjepanom (? – prije 1475) i Ladislavom (spominje se 1452), prodao svoj dio vlastelinstva Janu Vitovcu, a Pavao (spominje se 1466–70) 1466, dok je 1456. Ladislav (češće zabilježen s patronimikom Hermanov, mađarski Hermanffy; ?–1490) zamijenio s Vitovcima svoj dio vlastelinstva za Nove Dvore kraj Garešnice. Nakon nagodbe s Vitovcima, u vlasništvu Stjepana, župana Varaždinske županije (1459. i 1464/65) te ugarske županije Bars (1461), ostali su tek manji dijelovi grebengradskoga vlastelinstva, koje je 1475. naslijedila njegova udovica Doroteja Humska, a poslije njezine smrti plemićka obitelj Humski. Većim dijelom vlastelinstva Vitovci su upravljali sve do 1488, kada im ga je zbog nevjere oduzeo kralj Matija Korvin te darovao Ladislavu Hermanovu. Nakon što je 1490. Ladislav preminuo, kao posljednji muški potomak obitelji, grebengradsko vlastelinstvo i sve posjede u Slavoniji naslijedio je njegov usvojeni sin, ugarski velikaš i potonji jajački ban Baltazar Batthyány.

Tijekom povijesti obitelj Grebenski mnogobrojnim je kraljevskim darovnicama te zamjenama ili kupovinom posjeda stekla velik zemljišni imetak, koji je bio temelj njihova uspona na društvenoj ljestvici srednjovjekovnoga slavonskog društva. Iako pripadnici obitelji nisu obnašali visoke političke dužnosti − izuzev Ladislavova oca Hermana (? – prije 1469), slavonskoga podbana (oko 1439) − zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s grebengradskoga vlastelinstva i niza manjih posjeda te povezivanjem bračnim vezama s uglednim plemićkim obiteljima u susjedstvu njihova matičnoga vlastelinstva (Bisaški, Humski, Kneginečki, Herk od Zajezde itd.), potkraj XIII. i početkom XIV. st. uzdignuli su se u jednu od najmoćnijih obitelji Hrvatskoga zagorja.

LIT.: J. Adamček, Vlastelinstvo Greben, Kaj, 6(1973) 4–5. • T. Radauš, Grebenski (Grebengradski), Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb 2002. • M. Kevo i A. Novak, Podjela kastruma i vlastelinstva Greben krajem 14. stoljeća: neki aspekti unutarnjeg razvoja svjetovnog vlastelinstva, u: Ascendere historiam: zbornik u čast Milana Kruheka, Zagreb 2014.

K. Regan