Gubaševečki

Gubaševečki (Gwbassovczy, Gubassoczy de Gubassevo, Gubassoczy de Zabok), plemićka obitelj koja je od početka XVI. st. držala posjede oko Zaboka i Gubaševa, po kojemu je i dobila ime. Tijekom XVI. st. neki od članova obitelji spominju se kao pisari (litterati) i plemićki sudci Varaždinske županije. Nobilis Michael litteratusde Gubassevo pojavljuje se 1574. kao svjedok u tužbi koju su plemići Varaždinske županije podnijeli protiv Matije Keglevića zbog nasilja učinjenoga nakon gušenja Seljačke bune. Zahvaljujući ženidbenim vezama s plemićkim obiteljima (Mikulić, Jelačić) kao i obrazovanju, neki od članova obitelji obnašali su značajne političke i crkvene dužnosti. God. 1594. spominje se pripadnik obitelji Baltazar, gomorski arhiđakon i ostrogonski kanonik a sredinom XVII. st. Franjo (1643 – prije 1702), kraljev povjerenik (homo regius) te veliki sudac Varaždinske županije. Najznačajniji član obitelji, → Ivan (1623–1686) bio je pitomac kolegija Germanicum et Hungaricum (1644–48), a nakon završetka studija obavljao je niz crkvenih dužnosti i bio veliki župan Nitre (1679–85). God. 1668. imenovan je biskupom Pečuha (1668–76), a potom Váca (1676–79), Nitre (1679–85) te konačno nadbiskupom Kalocse (1685–86). U razdoblju od 1679. do 1686. obavljao je visoku dužnost kancelara Ugarskoga Kraljevstva. Obitelj Gubaševečki izumrla je do kraja XVII. st., a posjed Gubaševo pripao je obitelji Jelačić nakon udaje Katarine (umrla oko 1685) za Ivana Jelačića od Bužina (umro oko 1653), koji je utemeljio gubaševečku granu obitelji Jelačić.

B. Čičko