Hrvatski sokol

Sokolski dom, 1910, Zlatar

Viktor Šuligoj

Hrvatski sokol, tjelovježbena organizacija, utemeljena 1874. u Zagrebu. Ubrzo su se sokolska društva počela osnivati i u drugim hrvatskim gradovima: Varaždinu (1878), Bjelovaru (1884), Karlovcu i Zadru (1885), Vukovaru (1886), Gospiću (1889), Splitu (1893), Osijeku (1896) i dr. Sokol je osnovan po uzoru na društvo utemeljeno 1862. u Pragu, odakle se sokolski pokret u drugoj polovici XIX. st. raširio po slavenskim zemljama u Austro-Ugarskoj. Sokolske organizacije promicale su ponajprije tjelovježbu (gimnastiku), no njegovale su se i druge sportske discipline (biciklizam, mačevanje, hrvanje), a osobita pozornost pridavala se masovnim vježbama – sokolskim sletovima. Organizirala su se i predavanja, a djelovali su i zborovi i orkestri. Imale su važnu ulogu u širenju tjelovježbe, promicanju nacionalne svijesti, prosvjete i kulture pojedinih naroda kao i u sveslavenskome povezivanju.

Prvi hrvatski svesokolski slet održan je 1906. u Zagrebu. Sokolska društva u pojedinim gradovima bila su povezana u župe. Od 1907. do 1914. u Hrvatskome sokolu osnovano je 19 sokolskih župa, od kojih je 14 bilo u Hrvatskoj, tri u SAD-u, a dvije u BiH. Za Prvoga svjetskog rata rad sokolskih organizacija bio je zabranjen. Nakon rata osnovan je 1919. Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca, 1920. preimenovan u Jugoslavenski sokolski savez, no zbog nezadovoljstva stanjem u jedinstvenoj organizaciji, 1922. Hrvatski se sokol ponovno osamostalio te obnovio raznoliku djelatnost koja je dosegnula vrhunac organizacijom Trećega hrvatskoga svesokolskog sleta 1925. u Zagrebu. Tada je u parku Maksimir bila podignuta mogila (humak) od zemlje donesene iz različitih hrvatskih krajeva. Nakon odluke o raspuštanju tjelovježbenih organizacija s nacionalnim nazivima i osnutka Sokola Kraljevine Jugoslavije 1929, te imenovanja prijestolonasljednika Petra za starješinu, Hrvatski sokolski savez odlučio je da se sva društva raspuste, no pojedina sokolska društva i pojedinci ipak su nastavili rad i u novoj organizaciji.

Živa sokolska djelatnost imala je znatan odjek na zagorskome području. Društva sa zagorskoga područja djelovala su u zagrebačkoj sokolskoj župi Fonova, u kojoj je starješina bio Franjo Bučar, pionir športa u Hrvatskoj. Prednjačila su društva Hrvatskoga sokola u Krapini i Zlataru, do Prvoga svjetskog rata osnovana su i društva u Klanjcu (1907), Pregradi (1909), Donjoj Stubici (1911) i Zaboku (1912), a nakon rata i u Ivancu (1926). Glasilo Hrvatski sokol izvijestilo je i o sokolskoj aktivnosti u Brdovcu 1924. i 1925.

Iz Bučarovih zapisa i sokolskoga glasila vidljivo je da su kontakti s pojedincima zagrijanima za osnivanje društva u Krapini uspostavljeni već u 1890-ima, a 1894. sastavljena je i molba za osnivanje. Hrvatski sokol u Krapini službeno je osnovan 1906. Društvo je imalo 96 članova, a na čelu društva (starješina) bio je → Mirko Crkvenac, liječnik. Prvi prostor za rad odobren je u Starome gradu, a 1910. Društvo se preselilo u hotel Central u središtu grada. Već 1907. izvedena je zajednička vježba sa sokolašima iz Varaždina, a 1908. u Krapini je održan prvi slet sokolske župe Fonove. Slična manifestacija ponovno je održana i 1911. Nakon Prvoga svjetskog rata aktivnost je nastavljena, a osim vježbanja organizirale su se i zabave i različita društvena događanja. Krapinski sokol sudjelovao je 1925. na Trećem svesokolskom sletu u Zagrebu. God. 1927. obilježena je 20. obljetnica rada društva. Društvo je u Krapini nastavilo djelovati i nakon zabrane Hrvatskoga sokola, a 1934. održalo je sokolski slet povodom otvaranja Gajeva doma, u kojemu je potom i djelovalo. Kao vrstan gimnastičar osobito se isticao Hinko Meliš.

Hrvatski sokol u Zlataru osnovan je 1907. Za prvoga starješinu društva izabran je kotarski mjernik Dragutin Trstenjak, a za vođu vlasnik knjižare i tiskare Viktor Šuligoj. Prva javna priredba održana je iste godine u svratištu K lipi, a sljedeće godine održana je sletska vježba s 50 sudionika pod vodstvom V. Šuligoja te nastupima vježbača i vježbačica. God. 1909. zlatarski su sokolaši održali vježbu u Mariji Bistrici. Zahvaljujući Mirku Pisačiću, koji je darovao zemljište, te → Jurju Žerjaviću, bistričkome župniku koji je dao novčani prilog, 1910. izgrađen je Sokolski dom (Sokolana) u Zlataru, najvažniji materijalni spomenik sokolske aktivnosti na zagorskome području. Povodom otvaranja Doma održan je slet Fonove župe, popraćen velikom dvodnevnom zabavom u kojoj su sudjelovali mnogi sokolski prvaci. Do Prvoga svjetskog rata društvo je u Sokolani održalo mnogobrojne scenske priredbe. Djelovanje društva je obnovljeno 1920, a najaktivniji član u tome razdoblju bio je Dionis Valjavec. God. 1925. obilježena je 1000. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva proslavom, koju su zajednički organizirali Hrvatski sokol i vatrogasno društvo. Hrvatski sokol u Zlataru bio je nositelj društvenoga i sportskoga života iz kojega su proistekli biciklistički (1919) i nogometni (1922) klub, a kulturno-umjetničke priredbe koje je organizirao bile su preteča kulturnih manifestacija sve do današnjih dana.

LIT.: B. Sviben, Hrvatski sokol u Zlataru 1907–1929, Povijest športa, 23(1992) 93. • A. Kozina, Prilozi o športu u Krapini, ibid., 24(1993) 98. • D. Kozina, Krapinska vremena, Krapina 2013.

M. Klemenčić