Hrvatsko zagorje (glasilo)

naslovnica glasila, Zagreb, 1938.

Hrvatsko zagorje, glasilo Društva hrvatskih Zagoraca koje je 1938–41. izlazilo u Zagrebu kao »tjednik za gospodarstvo, prosvjetu i zdravstvo« (od 12. broja 1939. »tjednik DHZ za gospodarstvo, prosvjetu i zdravstvo«, od 43. broja »tjednik za politiku, gospodarstvo, prosvjetu i zdravstvo«, od 6. broja 1940. »tjednik Društva hrvatskih Zagoraca za politiku, gospodarstvo, prosvjetu i zdravstvo«), a tiskalo se u Hrvatskome tiskarskom zavodu. Odgovorni urednik bio je Josip Ciglenečki, a glavni urednici Marko Tepeš (1938–40) i M. Huber (1940–41).

Ogledni broj, izišao na Martinje 12. XI. 1938, besplatno se dijelio, a list je, pod geslom »hrvatski Zagorci za Hrvatsko zagorje«, redovito počeo izlaziti tek 1. I. 1939. U uvodniku K prvome broju Tepeš objašnjava da od osnutka Društva hrvatskih Zagoraca postoji potreba za »dobro uređivanim glasilom« koje bi »povezalo braću na očevini s braćom koja je ostaviše«, iznoseći i program lista: »olakšati život hrvatskih Zagoraca, ma gdje oni živjeli«. Zanimljivo je da se odmah po izlasku oglednoga broja razvila polemika s Antunom Jedvajem, vlasnikom i glavnim urednikom → Hrvatskoga Zagorca, konkurentnoga lista s gotovo identičnim ciljem i svrhom koji je financijski potpomagalo Društvo hrvatskih Zagoraca, ali nikad nije bilo njegov izdavač. Na Jedvajeve napade u člancima Prkos list iJe li ovo pošteno, objavljenima u Hrvatskome Zagorcu (2. i 17. XII. 1938), s argumentima da novi list nikome nije potreban te da mu je »jedina svrha da uništi tjednik Hrvatski Zagorac«, Tepeš je, kao tajnik Društva hrvatskih Zagoraca i glavni urednik lista, revno odgovarao, degradirajući Jedvaja kao »likvidiranog« tajnika Društva.

S ciljem »što veće povezanosti sela i grada«, glasilo je svojim rubrikama pokrivalo sva područja zanimanja i djelovanja stanovnika zagorskoga kraja (ratarstvo i stočarstvo, vinogradarstvo, pčelarstvo, zdravlje, higijena, trgovina, obrt i industrija, turizam), a uz to donosilo i pravne savjete, zemljopisno-povijesne prikaze zagorskih mjesta u rubrici Naš kraj – naš raj, podatke o radu Društva, njegovih sekcija i podružnica, te domaće i vijesti iz svijeta. Objavljivane su i pjesme (M. Jug Sutlodolski, Đ. Prejac ml., Rudolf Devidé, S. Košutić, D. Domjanić i dr.), šale i anegdote na kajkavskome (Marija Kroupa-Kubin) te u Podlistku proza u nastavcima (M. Jurić - Zagorka, Frajlica Rauber, 1939, 24–25; Stari Dolac, 1939, 51 do 1940, 4), novele (S. Dominić, Na vuskim slogima, 1940, 12) i ulomci iz romana (S. Košutić, S naših njiva, 1939, 28; M. Jurić Zagorka, Neznana junakinja hrvatskog naroda, 1941, 13). Stalni suradnici lista bili su: Gj. Szabo, Juraj Hrenčević, Nikola Stjepanov, Rudolf Horvat, Stanko Horvatin, Ivan Jurgec, Mijo Jerneić, Ante Županić, Emil Laszowski, Dragutin Štefek, Andrija Hupbauer, Vladimir Ferega i dr.

S početkom Drugoga svjetskog rata objavljivani su i komentari vojnih stručnjaka na ratne vijesti i izvješća sa svjetskih bojišnica. Od 8. broja 1941. list je dobio i Zagrebački prilog, na četiri stranice i s novim rubrikama (Ženski svijet, Svjetska kronika i sl.). List je prestao izlaziti u proljeće 1941 (s 13. brojem), kada su ustaške vlasti raspustile Društvo hrvatskih Zagoraca, izdavača i vlasnika lista.

I. Klobučar Srbić