Klanjec (grad)

plan Grada

Klanjec oko 1900.

gradski trg, prva polovica XX. st.

Klanjec, grad i sjedište gradske uprave u zapadnome dijelu Zagorja; 506 stanovnika. Smješten je u dolini rijeke Sutle, na južnoj padini Cesargradske gore. Naselje je nastalo kao podgrađe vlastelinske utvrde → Cesargrada, a naziv upućuje na položaj u blizini ulaza u Sutlinu sutjesku (klanac) Zelenjak. Gradsko središte akropolski je smješteno na povišenome terenu, a iz njega se ulice spuštaju prema dolinskim dijelovima i prigradskim naseljima Lepoglavec i Mihanovićev Dol (željeznička stanica). U središtu je skladno oblikovan trg oko kojega se nalaze franjevački samostan i župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, dvije kurije Erdődyjevih iz XVIII. st. te dobro očuvane građanske zgrade iz XIX. st. Najvažniji industrijski pogon je tekstilna tvornica → Predionica Klanjec d.o.o. ; veći je broj obrtničkih radionica i trgovina te servisnih službi. Osnovna škola Antuna Mihanovića u svojem sastavu ima područnu školu Lučelnica, a u mjestu djeluje i dječji vrtić Kesten. Od kulturnih ustanova najvažnija je → Galerija Antuna Augustinčića, a uz nju su i → Gradska knjižnica i čitaonica »Antun Mihanović« (Klanjec) te Kulturni centar Klanjec.

Prvi se put spominje 21. VIII. 1463, kao oppidum (trgovište) Glantz u ispravi Konventa viteškoga reda hospitalaca sv. Ivana Jeruzalemskoga iz Stolnoga Biograda, u kojoj stoji da je Andrija Baumkircher dobio Cesargrad »zajedno sa trgovištem Klanjec i pravom da se ondje pobire carina«. U povijesnim se izvorima naziva i Klocz (1489), a u XVI. i XVII. st. Clanitz i Klaniecz. Budući da se nalazio uz granicu prema Štajerskoj, 1552. u Klanjcu je otvorena tridesetnica, carinski ured. Status trgovišta stekao je 1598, a počeo se razvijati nakon što su vlasnici Cesargrada Erdődyji 1603. izgradili novi dvorac, → Nove dvore klanječke, južno od naselja, a u samo mjesto 1628. doveli franjevce te im izgradili samostan (→ franjevački samostan u Klanjcu), koji je, zajedno s crkvom, postao okosnicom prostornoga i urbanističkoga razvitka Klanjca. Odgojno-prosvjetnim radom s djecom i preko bratovština franjevci su promicali gospodarski i kulturni razvoj mjesta, a samostanski ranarnici i ljekarnici skrbili su o zdravlju stanovnika. Već u XVIII. st. Klanjec je bio i važno sajmeno mjesto s 11 godišnjih sajmova na koje su trgovci i kupci dolazili i iz susjedne Štajerske. Do osnutka župe 1789, koja je povjerena franjevcima, Klanjec je bio u sastavu župe Tuhelj.

Od 1851. sjedište je jedne od podžupanija u sastavu Varaždinske županije, a od 1854. sjedište kotara. Nove upravne funkcije, kao i prateće stručne službe, poticale su doseljavanje stanovništva. Podružnica Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva osnovana je 1847. Pučka škola, otvorena 1841. u samostanu, vlastitu zgradu dobila je 1880–89. Prva čitaonica osnovana je 1886, DVD 1888, kada je osnovano i pjevačko društvo Vila cesargradska, a od 1891. otvorena je i štedionica. Potkraj XIX. st., s oko 700 stanovnika, Klanjec je bio sjedište kotarske oblasti, kotarskoga suda, općinskoga ureda, poštanskoga ureda i oružničke postaje, većega broja obrtničkih radionica, od kojih su poznate bile kožarske radionice, te trgovina i gostionica. Domaći građevinski poduzetnik Adam Augustinčić razgranao je posao po zapadnome dijelu Zagorja. Stare drvene kuće zamjenjivale su se zidanima. Naselje se urbaniziralo na razmeđu XIX. i XX. st., kada se oko središnjega trga formirala kompaktna jezgra prizemnih i jednokatnih građanskih kuća, od kojih su neke sačuvane do danas. Zaokružen izgled trgu dala je 1910. izgradnja spomenika pjesniku A. Mihanoviću u njegovu središtu, rad kipara Roberta Frangeša Mihanovića, a nakon postavljanja spomenika uređen je i kestenov drvored oko crkve i samostana. Nakon Prvoga svjetskog rata Klanjec i njegovu okolicu (Cesargrad, Zelenjak) počeli su posjećivati i prvi izletnici, a u mjestu je djelovalo Društvo za poljepšanje Klanjca; 1937. osnovana je podružnica Hrvatskoga planinarskog društva (od 1951. planinarsko društvo Cesargrad). O društvenome životu mjesta skrbila je Hrvatska čitaonica, osnovana 1937, koja je nastavila tradiciju prijašnje čitaonice.

Nakon Drugoga svjetskog rata znatno je poboljšana prometna povezanost sa Zagrebom i drugim dijelovima Zagorja. Željeznička pruga dolinom Sutle izgrađena je 1956. Suvremena cesta, odvojak Zagorske magistrale Gubaševo–Kumrovec, stigla je do Klanjca 1962, kada je počela s radom i tekstilna tvornica Predionica, u kojoj se zaposlio velik broj stanovnika. U središtu Klanjca 1976. otvorena je Galerija Antuna Augustinčića, u kojoj je bio izložen stalni postav djela i ostavštine koju je kipar darovao rodnome mjestu. Franjevački samostan i crkva od kraja XX. st. sustavno se i temeljito obnavljaju, dok je staro klanječko groblje, koje je bilo u uporabi do 1954, uređeno kao spomen-park s grobovima A. Mihanovića, O. Ivekovića i Krste Ivekovića, s nadgrobnim spomenikom Nošenje ranjenika A. Augustinčića. Uređenje monumentalnoga samostanskoga sklopa i gradskoga središta nastavilo se i u XXI. st., kada Klanjec privlači sve veći broj posjetitelja. God. 2016. na mjestu stare zgrade Galerije Antuna Augustinčića izgrađen je novi Studio, financiran sredstvima Europske unije. Brozova zgrada, sagrađena početkom XIX. st., u kojoj su smješteni Gradska knjižnica, Kulturni centar i Porezna uprava, znatno je oštećena u potresu 29. XII. 2020. Nekoliko mjeseci Knjižnica i Kulturni centar bili su preseljeni u prostor klanječkoga starog dječjeg vrtića, a poslovi Porezne uprave u sjedište u Zaboku. Konstrukcijska obnova Zgrade dovršena je u prosincu 2023, dok bi cjelovito i energetski trebala biti obnovljena krajem lipnja 2026.

LIT.: Đ. Cvitanović, Klanjec – povijesno središte, Anali galerije Antuna Augustinčića, 4(1984). • Klanjec (tematski broj), Hrvatsko zagorje, 11(2005) 1–2.

S. Horvatin i M. Klemenčić