knjižnice

knjižnica, franjevački samostan, Krapina

knjižnica, dvorac Trakošćan

inkunabule, franjevački samostan, Klanjec

knjižnice, kulturne ustanove koje odabiru, nabavljaju i obrađuju te čuvaju i daju na korištenje knjižnu građu (knjige, periodika, audiovizualna građa) te pružaju korisnicima raznolike usluge.

Najstarije knjižnice osnivale su se uz samostane: u pavlinskome samostanu u Lepoglavi postojala je prva knjižnica u Zagorju koja je bila javna od 1503, ali je prestala raditi ukinućem pavlinskoga reda 1786. U Klanjcu su franjevci prisutni od 1630, ali najstarija knjižna građa iz njihove knjižnice vjerojatno je uništena u požaru 1716. Franjevci su u Krapinu došli 1641. i osnovali knjižnicu 1650. U knjižnicama obaju franjevačkih samostana i danas se nalaze vrijedne zbirke stare knjižne građe: i u Klanjcu i u Krapini čuvaju se po tri inkunabule.

Prije osnutka javnih knjižnica značajne su bile privatne knjižnice u vlasništvu uglednih, obrazovanijih osoba koje su imale svoje posjede u Zagorju. Obiteljske knjižnice darovali su knjižnici Kraljevske akademije znanosti (preteča NSK) grofica Eleonora Patačić i biskup M. Vrhovac. God. 1893. bogata knjižnica Lj. Gaja otkupljena je za novu Sveučilišnu knjižnicu. O knjižnicama obitelji Čikulin, Ottenfels, Sermage, Labaš i Babić te o knjižnici A. Mihanovića sačuvali su se samo zapisi ili pokoja knjiga s oznakom ex libris. Stanje u knjižnicama župnih dvorova bilježilo se u protokolima kanonskih vizitacija i uglavnom je ovisilo o sklonostima upravitelja župe, tako da su knjižnice u župnim dvorovima nestandardizirane. Ističe se knjižnica Nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, početci koje sežu u 1704, a poseban uzlet bilježi u prvoj polovici XIX. st. u vrijeme župnika I. Krizmanića te je i danas najveća crkvena knjižnica.

U XIX. st. iznimno važnu ulogu imale su → čitaonice. S vremenom su čitaonička društva sve više poprimala obilježja i ulogu pučkih (narodnih) knjižnica, nerijetko sačuvavši u svojem nazivu oznaku »čitaonica«. Upravo zbog toga današnje narodne (gradske) knjižnice s dužom tradicijom navode datum osnivanja čitaonice kao datum svojega osnutka. Od postojećih narodnih knjižnica najstarije su u Krapini (1845), Zlataru (1873), Svetome Križu Začretju (1876), Ivancu (1885), Klanjcu (1886), Zaprešiću (1886), Donjoj Stubici (1890) i Novome Marofu (1898). Iako nisu sve djelovale kontinuirano, razvijaju svoje usluge i nastoje se prilagoditi potrebama suvremenoga informacijskog društva u skladu s definicijom narodne knjižnice kao mjesnoga obavijesnog središta koje svojim korisnicima omogućuje izravan pristup svim vrstama znanja i obavijesti. Po datumu prvoga spomena slijede knjižnice u Mariji Bistrici (1900), Bedekovčini (1933), Humu na Sutli (1946), Oroslavju (1949), Pregradi (1955), Zaboku (1964), Lepoglavi (1971), Krapinskim Toplicama (1973) i Bistri (2007).

Još u doba Austro-Ugarske mnoge su škole imale knjižnicu. Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu donijelo je 1871. uredbu o organiziranju učiteljskih i đačkih knjižnica u pučkim školama, tako da se u spomenicama pučkih škola mogu pronaći i podatci o osnivanju knjižnica s građom namijenjenom posebno učeničkoj populaciji te građom za stručno usavršavanje učiteljskoga kadra. Danas većina osnovnih i srednjih škola u Zagorju ima u svojem sastavu školsku knjižnicu. Osnovnoškolske knjižnice su u Bedekovčini, Bednji, Bistri, Brdovcu, Brestovcu Orehovičkome, Brezničkome Humu, Budinščini, Desiniću, Donjoj Stubici, Donjoj Voći, Đurmancu, Gornjoj Stubici, Ivancu, Jakovlju, Gornjem Jesenju, Humu na Sutli, Klanjcu, Klenovniku, Konjščini, Kraljevcu na Sutli, Krapini, Krapinskim Toplicama, Kumrovcu, Lepoglavi, Loboru, Luki, Ljubešćici, Maču, Mariji Bistrici, Mariji Gorici, Maruševcu, Mihovljanu, Novome Marofu, Oroslavju, Petrovskome, Podrutama, Pregradi, Radoboju, Stubičkim Toplicama, Svetome Križu Začretju, Tuhlju, Varaždinskim Toplicama, Velikome Trgovišću, Vinici, Visokome, Zaboku, Zlataru i Zlatar Bistrici. Srednjoškolske knjižnice djeluju u sastavu škola u Bedekovčini, Ivancu, Konjščini, Krapini, Oroslavju, Pregradi, Vinici, Zaprešiću, Zlataru te u tri srednje škole u Zaboku. U Maruševcu, u sklopu Adventističkoga teološkog visokog učilišta, srednje škole i mjesne zajednice djeluje Knjižnica »Dr. Mirko Golubić«, koja pokriva potrebe korisnika različita uzrasta. Knjižnice visokoškolskih ustanova zatvorenoga su tipa i pokrivaju specifične potrebe svojih korisnika: studenata i nastavnika ustanove u kojoj djeluju. Veleučilište Hrvatsko zagorje Krapina ima knjižnicu koja je smještena u zgradi Pučkoga otvorenog učilišta i uz to koristi građu knjižnice Srednje škole Krapina. Knjižnica »Baltazar Adam Krčelić« djeluje u sklopu Veleučilišta »Baltazar« iz Zaprešića.

Djelatnici knjižničarske struke okupljaju se u regionalne strukovne udruge: Zagrebačko knjižničarsko društvo (osnovano 1975), Knjižničarsko društvo Varaždinske županije (osnovano 1977) i Knjižničarsko društvo Krapinsko-zagorske županije (osnovano 1998). Školski knjižničari djeluju i u okviru stručnih udruga Hrvatske mreže školskih knjižničara te Hrvatske udruge školskih knjižničara koja od 2008. dodjeljuje godišnju nagradu »Višnja Šeta« za izniman doprinos školskom knjižničarstvu. Tri školske knjižničarke iz Zagorja dobitnice su te strukovne nagrade: Danica Pelko (2012), Ines Krušelj-Vidas (2013) i Jasna Milički (2014).

LIT.: I. Krušelj-Vidas, Vodič kroz knjižnice Krapinsko-zagorske županije, Donja Stubica 2005.

I. Krušelj-Vidas