Košutić, August
Košutić, August, političar (Radoboj, 5. VII. 1893 – Zagreb, 12. IX. 1964). Brat → Stjepana Košutića, pravnika i političara, → Side Košutić, pjesnikinje i pripovjedačice, suprug Mire, kćeri Stjepana Radića. Završio je Klasičnu gimnaziju (1913) u Zagrebu, gdje je upisao Pravni fakultet. Za Prvoga svjetskog rata mobiliziran je u austrougarsku vojsku te je nakon rata završio Visoku tehničku školu u Brnu (1922). Po povratku u domovinu postao je jednim od najbližih suradnika S. Radića, kojega je pratio u London (1923) i Moskvu (1924). Nakon što je na Hrvatsku republikansku seljačku stranku primijenjena Obznana, zatvoren je s ostalim članovima stranačkoga vodstva. Nakon Radićeva priznavanja Vidovdanskoga ustava i ulaska u vladu (1925), imenovan je državnim podtajnikom u Ministarstvu saobraćaja (1926) te ministrom građevine u vladama Nikole Uzunovića (1926–27). Kao predstojnik Odjela za građevine u Oblasnome odboru Zagrebačke oblasti (1927–28), zalagao se za izgradnju unske željezničke pruge, splitske tranzitne luke te ceste Split–Knin–Zagreb–Osijek. Tajnikom Hrvatske seljačke stranke (HSS) imenovan je 1927, a nakon atentata na S. Radića (1928) postao je potpredsjednikom stranke. Na listama Hrvatske (republikanske) seljačke stranke biran je za zastupnika u Narodnoj skupštini 1923, 1925, 1927. te 1938, kad je imenovan i senatorom. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature (1929), djelovao je u emigraciji (Italija, Švicarska, SAD, Velika Britanija, Njemačka, Belgija, Čehoslovačka, Austrija) te je Društvu naroda u Ženevi s Jurjem Krnjevićem uručio predstavku o hrvatskome položaju (1930). Nakon povratka u domovinu 1937. nastavio je obavljati dužnost potpredsjednika stranke, bio je glavni urednik Hrvatskoga dnevnika i ravnatelj istoimena konzorcija. Također je bio aktivan u Seljačkoj i Gospodarskoj slozi te u Hrvatskome radničkom savezu. Sudjelovao je u pregovorima s Udruženom opozicijom (1937. i 1939), kao i u pregovorima oko osnutka Banovine Hrvatske (Vladko Maček predložio ga je za bana, što je knez Pavle Karađorđević odbio) te 1941. oko ulaska HSS-a u vladu Dušana Simovića, a potom s predstavnicima Trećega Reicha i ustaškoga pokreta. Nakon uspostave NDH nastavio je politički djelovati, ali je tijekom 1941. u više navrata bio zatvaran, a 1942, s većim brojem predratnih zastupnika HSS-a, uhićen je zbog sumnje da surađuje s partizanima te je zatočen u Lepoglavi. Odbio je prijedlog Ante Pavelića da uđe u vladu, a nakon puča Lorković–Vokić (1944) prebjegao je u Topusko na područje pod partizanskim nadzorom, gdje je ponovno bio uhićen te zatočen. Sastavio je Nacrt poslanice hrvatskom narodu te iskaz Moj politički rad od 10. IV. 1941. do dolaska na oslobođeno područje, u kojima je pokušao objasniti svoja stajališta. Pušten je bez suđenja 1946. Ostavši pod trajnim nadzorom sigurnosnih službi, povremeno je komunicirao s izbjeglim Mačekom i Krnjevićem te nabavljao emigrantsku literaturu, zbog čega je više puta saslušavan. Od 1950. radio je u tvornici »Rade Končar«. Surađivao je u periodicima Slobodni dom, Dom (odgovorni urednik 1926), Die Drau, Narodni val, Seljačka prosvjeta, Slobodni glas, Danica, Hrvatski dnevnik, Seljački dom i dr. S njemačkoga je preveo radijsku dramu Josipa Stecka Igra nad igrama (1936).
LIT.: A. Laušić, Radićev doživotni suputnik i istomišljenik – August Košutić (1893–1964), Iseljenički kalendar, Zagreb 1991. • Z. Radelić, F. Hameršak i D. Mujadžević, Košutić, August, Hrvatski biografski leksikon, 7, Zagreb 2009.
R.