Krapinske Toplice (naselje)

panorama, 1920-ih

župna crkva Presvetoga Trojstva, 1855-56.

kapela sv. Marije Magdalene, 1874.

Krapinske Toplice, naselje i općinsko središte u zapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja; 1257 stanovnika. Leži u dolini Kosteljine, odnosno njezina pritoka Topličkoga potoka. Po predaji, naselje je poznato po termalnim izvorima još od rimskoga doba, kada se nazivalo Aquae Vivae. Prvi se put spominje u Statutima Zagrebačkoga kaptola u XIV. st., u kojima I. Arhiđakon Gorički navodi župu Sancti Trinitatis de Toplitza. Početkom XV. st. spominje se pod nazivom Aquae Calidae, a početkom XVI. st. kao Thoplicza Krapinensis, ali i kao Thermae Krapinensis. U kanonskim vizitacijama iz XVII. st. imenuju se kao Thermis ili Termis Krapinensis, odnosno Termus Krapinensibus, dok se u XVIII. st. javlja i naziv Krapina-Töplitz. Naselje je do 1559. pripadalo obitelji Skopčić (Škopčić, Scopchycz), potom obitelji Gregoroci (Greguroczy), a od 1609. bilo je u posjedu obitelji Keglević i njihova krapinsko-kostelskoga vlastelinstva. Grof Franjo Keglević započeo je izgradnju kupališta i iskorištavanje toplica kao termalnih vrela, što je nastavio → Jakov Badl, pretvorivši ih u moderno lječilište. U središtu naselja nalaze se kompleks → Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice,→ »Magdalena«, klinika za kardiovaskularne bolesti, Poliklinika za internu medicinu »Vita« (osnovana 2006) te spomenik Nošenje ranjenika A. Augustinčića (1973). Ondje je također crkva Presvetoga Trojstva, koju 1334. spominje I. Arhiđakon Gorički (ecclesia Sancti Trinitatis de Toplicza), a 1414. spominje se i istoimena župa. Današnja župna crkva jednobrodna je klasicistička građevina, sagrađena 1855−56. na ruševinama nekadašnje crkve; novi toranj sa satom i zvonikom s pet zvona podignut je 1855. Inventar crkve (glavni oltar s kraja XIX. st. na kojem je kip Presvetoga Trojstva, četiri bočna oltara iz 1860, monumentalne orgulje tirolskoga graditelja L. Ebnera iz 1860, dvije ispovjedaonice, krstionica, slike križnoga puta i dr.) većim je dijelom restauriran, dok se stariji inventar iz XVII. st. čuva u Dijecezanskome muzeju u Zagrebu. Župni dvor podignut je 1877, a potpuno je obnovljen 2003. Kapela sv. Marije Magdalene podignuta je 1874. na brijegu Zašat, na mjestu starije drvene kapele koja se spominje u kanonskoj vizitaciji 1639. Kasnobaroknoga je izgleda, a oltar je neogotički, s baroknim kipom sv. Helene. Kraj kapele je mauzolej J. Badla iz XIX. st. Kapela je obnovljena 1913, a tijekom radova na obnovi potkraj XX. st. otkriveni su ostatci prapovijesnoga naselja iz kasnoga brončanog doba (1000. do 800. pr. Kr.). Prapovijesno naselje nalazilo se na vrhu te na južnim i zapadnim vršnim padinama brežuljka, a dodatno je bilo zaštićeno i zemljanim bedemom, dok je sa sjeverne strane bilo prirodno zaštićeno strmim padinama brežuljka. Na južnome ulazu u Krapinske Toplice stajala je kurija Lavoslavov dvor, srušena zbog trošnosti. Proučavanjem kulturne baštine na području općine bavi se neprofitna organizacija Centar za primijenjenu arheologiju.

Početci prosvjetne djelatnosti sežu u 1839, a osnovna škola osnovana je 1846. Prva školska zgrada sagrađena je 1866, a današnja škola 1967. Najpoznatiji učitelj i ravnatelj škole bio je književnik → Janko Leskovar, autor prve školske spomenice. U naselju od 1958. djeluje i osnovna škola pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju. God. 1885. osnovano je Pjevačko društvo »Zagorje«, 1907. podružnica Hrvatskoga društva za pučku prosvjetu, 1977. osnovana je podružnica Hrvatskoga liječničkog zbora (Krapinsko-zagorska podružnica), a 1978. KUD »Zlatko Baloković«. Sredinom 2022, nakon više od 20 godina, otvoreno je Kino Toplice. – U XVIII. st. toplice je opisao → Ivan Krstitelj Lalangue (1779), dok je Balthazar Hacquet u djelu Physikalische politische Reise (1785), među ostalim, opisao i tzv. krvavu kupelj u Krapinskim toplicama. Analizom kakvoće vode pozabavio se Heinrich Johann Nepomuk von Crantz (1772), a kupališni liječnik → Valentin Leopold Tanzer 1861. napisao je prvu knjižicu o Krapinskim toplicama, u kojoj je preporučio pijenje vode i kupanje u njoj te opisao slučajeve njezina blagotvorna djelovanja. Tanzerov nasljednik → Dominik Bancalari izdao je priručnik (1868) za liječnike o toplicama i njihovoj ljekovitosti. Izgradnju kupališta i iskorištavanje toplica kao termalnih vrela započeo je grof F. Keglević u prvoj polovici XVII. st. Tijekom XVIII. st. toplice su posjećivali brojni uglednici (posebice svećenstvo), zaposlen je i ranarnik, a 1772. sagrađeno je manje kupalište s jednim natkrivenim izvorom (Gospodska kupelj). Grofica Eleonora Petazzy ga je preuredila i proširila novim bazenima (1792. kupelj Dubrava) i zajedno s Julijem Keglevićem izgradila Rukavininu kupelj (1808). Uređenje toplica sprečavali su vlasnički odnosi jer je dio toplica (Gornja vrela) bio u vlasništvu grofa Keglevića i njegovih kćeri, a dio (Donja vrela) u vlasništvu grofice Oršić (do 1850-ih). J. Badl kupio je oba vrela i 1861. izgradio Kupališni dom sa 75 soba, a 1862–63. Jakobovu, Marijinu i Pučku kupelj. Nakon izgradnje Jakobove kupelji na njezinu je sjevernom pročelju dao isklesati hrvatski grb s godinom 1862, sa stilizacijom izvora vode i natpisom Aquae vivae te tekstom Na čast domovini i korist čovječanstvu. Izgradnja kupelji dovela je do povećanoga broja posjetitelja (1905. njih 5628), od kojih su neki bili smješteni u obližnjim gostionicama (K zlatnom janjetu, K zlatnom jelenu). Kupalište, kojim je od osnutka upravljao Badlov sin Vatroslav (Ignac), prošireno je posebnom kupališnom zgradom (1886), gdje su se održavale kulturno-zabavne priredbe (glazbeni koncerti, balovi, tombole) i djelovala društva (Pjevačko društvo »Zagorje«), a spominje ga i D. Jarnević u svojem Dnevniku. Toplice je godišnje posjećivao Josip Juraj Strossmayer, a 1909. ondje je boravio A. G. Matoš. Od 1919. toplice su u vlasništvu društva za kupanje i zakup ljekovitih vrela i kupališta – Jugoslavensko kupališno d.d. iz Zagreba. U međuratnome razdoblju započela je izgradnja otvorenih bazena za plivanje i rekreaciju (1938), no za Drugoga svjetskog rata teško su oštećeni. Preuređenjem nakon rata postale su suvremeno zdravstveno lječilište. Danas u Krapinskim Toplicama postoje dva hotela, a otvorenjem vodenoga centra »Aquae Vivae« (2015), s najvećim i najmodernijim kompleksom bazena u Hrvatskoj, ostvareni su preduvjeti za razvitak kupališnoga turizma.

termalni izvori (toplice). Termalna voda izvire iz triju jačih i nekoliko slabijih vrela nanizanih duž Topličkoga potoka. Termalna vrela nalaze se u antiklinalnoj strukturi Strugače, koja se proteže u smjeru istok–zapad. Ta je antiklinala u Krapinskim toplicama presječena uzdužnim (reverznim) i poprečnim (normalnim) rasjedom. Uzdužni rasjed nalazi se s južne strane antiklinale i usporava tok podzemne vode prema jugu, te diže njezinu razinu. D. Gorjanović-Kramberger taj je rasjed nazvao Krapinska termalna linija te njime povezao Sutinske i Tuheljske toplice. Poprečni je rasjed u smjeru sjever–jug presjekao antiklinalu i omogućio proboj Topličkoga potoka kroz vodonosne vapnence. Najveći dio termalne vode pritječe po granici trijaskih dolomita i badenskih vapnenaca, a manji, ali topliji dio iz trijaskih je dolomita. Ukupna je izdašnost izvorišta oko 80 l/s vode, temperature 39 do 40 °C. Pokušaj pronalaska toplije vode izveden je potkraj 1985, kada je u jezgru antiklinale postavljena bušotina Krt-1, duboka 861 m, koja je naišla na dva vodonosna horizonta. Plići horizont davao je 17 do 25 l/s vode, temperature 42,7 °C, a dublji oko 5 l/s vode, temperature 55 do 65 °C. Pokusno crpljenje termalne vode iz bušotine nije utjecalo na izdašnost termalnih izvora. Iako se novopronađena voda ne koristi, kako nije podložna površinskim onečišćenjima, mogla bi poslužiti za daljnji razvoj toplica. Termalna voda Krapinskih toplica koristi se za liječenje reumatizma, neuromuskularnih tegoba, dijabetesa, posttraumatskih stanja, srčanih bolesti i bolesti perifernih krvnih žila te poboljšanja postinfarktnih i postoperativnih stanja. Važnu ulogu u liječenju bolesnika imaju i plinovi, osobito plemeniti, koji se zajedno s vodom probijaju iz dubokih pukotina.

LIT.: Zagorske toplice u prošlosti (katalog izložbe), Gornja Stubica 1997. • Krapinske toplice (tematski broj), Hrvatsko zagorje, 6(2000) 2. • J. Kolesarić, Krapinske Toplice i njihova topla vrela, Krapinske Toplice 2012.

D. Vojak, D. Njegač, V. Dugački i A. Šimunić