Lepe ti je Zagorje zelene

Lepe ti je Zagorje zelene, narodna pjesma jednostavne i radosne melodije, koja svojim naslovom i početnim stihom veliča ljepotu Hrvatskoga zagorja. Ostali stihovi pjesme govore o zagorskim seljačkim proizvodima (»sira, putra, vrhnja, mleka, jajec i krumpira«), namijenjenima zagrebačkoj tržnici, te o Zagrebu (»beli Zagreb grad«). Pretpostavlja se da je nastala nakon otvaranja željezničke pruge Zaprešić–Varaždin–Čakovec‒Zabok‒Krapina 1886 ( zagorski cug). Po pjesmi je Marcel Kasović-Cvijić 1936. nazvao svoju pjesmaricu s notama Vesele hrvatske pjesme: za klavirsku i kromatsku harmoniku od 8 basova dalje, ne uključivši samu pjesmu u zbirku. Popularnost je stekla prije Drugoga svjetskog rata, osobito kod planinara: M. Kasović-Cvijić zapisao ju je 1939. u pjesmarici narodnih pjesama Veseli planinar: album narodnih pjesama, a varaždinski tjednik Hrvatsko jedinstvo 1940 (br. 162) piše da se Lepe ti je Zagorje zelene čuje po »raznim društvenim i kućnim priredbama i zabavicama«. God. 1953. Josip Stojanović uvrstio ju je u pjesmaricu s notama Kajkavske popevke za pjevanje uz klavir, harmoniku ili gitaru, a javno se izvodi od izdavanja na Jugotonovoj ploči iz 1964, gdju ju, uz pjesme Meknite se, vse gorje, Po lojtrici i Nikaj na svetu lepšega ni, izvode Mali zbor uz Narodnu družinu Radiotelevizije Zagreb i dirigenta Vladimira Mutaka. Pjesma je danas poznata u mnogobrojnim obradbama i izvedbama zagorskih pjevača i sastava.

J. Lukec i M. Klemenčić