zagorski cug

zagorski cug, oko 1920.

kadar iz dokumentarnoga filma Ljudi na točkovima, Rudolf Sremec, 1963. 

reklamna knjižica Zagorskim cugom vu Stubake, Zagreb 1992.

zagorski cug, lokalizam za vlak što povezuje Zagorje sa Zagrebom. Odraz je višestruke povezanosti zagorskoga stanovništva vlakom i željeznicom sa Zagrebom. Uvriježio se već nakon Prvoga svjetskog rata, u razdoblju ubrzanoga razvoja zagrebačke industrije, kada su znatan udjel u radnoj snazi činili radnici iz Zagorja koji su svakoga jutra putovali vlakom u Zagreb, a poslijepodne se vraćali natrag. Isti način prijevoza koristili su i zagorski učenici zagrebačkih škola kao i prodavačice iz Zagorja, »kumice«, koje su u košarama nosile domaće proizvode (sira, putra, vrhnja, mleka, jajec i krumpira, stih iz pjesme → Lepe ti je Zagorje zelene) na zagrebačke tržnice. U svim je zagorskim mjestima uz željezničku prugu mnogo ljudi bilo zaposleno na poslovima održavanja pruge (tzv. štrekari) i prometovanja vlakova, a u pojedinim obiteljima više je naraštaja egzistencijalno bilo vezano uz željeznicu. Tradicija svakodnevnoga putovanja krcatim zagorskim cugom nastavila se još i većim intenzitetom nakon Drugoga svjetskog rata, a održala se i do današnjih dana.

Vlakom se putovalo i u obrnutome smjeru, iz Zagreba u Zagorje, primjerice na izlet u Stubičke Toplice. Na toj relaciji prometovao je 1992. muzejsko-turistički vlak Hrvatskoga željezničkog muzeja. Za tu prigodu obnovljene su bile dvije parne lokomotive, pet putničkih vagona i jedan vagon-restoran. Lokomotive su građene 1915. odnosno 1916. u tvornici lokomotiva Mađarskih državnih željeznica u Budimpešti i mogle su postići brzinu do 75 km/h. Vagoni su izgrađeni 1930, obnovljeni 1950. i ponovno renovirani 1988. Osoblje vlaka nosilo je službene odore koje su bile replike originalnih službenih odora Mađarskih državnih željeznica kakve su do 1918. nosili željezničari u Hrvatskoj. Vlak je bio namijenjen izletnicima kupačima. Stoljetna tradicija zagorskoga cuga, obvezno s lokomotivom parnjačom, našla je svoj odraz i u popularnoj kulturi pa i umjetnosti.

U povodu 100. obljetnice otvaranja željezničke pruge Varaždin–Zagreb, Televizija Zagreb snimila je 1986. po scenariju Jure Orlovca dokumentarni film Zagorski cug. Na Festivalu kajkavske popevke u Krapini 1976. Vera Svoboda izvela je pjesmu Zagorski cug, koju je skladao Julije Njikoš na stihove Zlatka Crneca, pjesmu istoga naslova na tekst i glazbu Mihaela Cvrka 1986. snimio je i objavio na istoimenome albumu ansambl Dečki z bregov iz Belca, a u blues-verziji cug su opjevali T. Goluban i sastav Little Pigeon’s for Hill Blues, na albumu Mr. B. (2007). Slikar M. Mikuljan, koji je kao učenik i student također bio redovit putnik vlakom, priredio je 1996. izložbu osam prigodnih radova Zagorski cug, koja je bila postavljena u čekaonici postaje Pojatno. Motivi vlaka prisutni su i u djelima drugih slikara, primjerice M. Skurjenija. U zagorskoj usmenoj tradiciji poznata je anegdota čuvara krava s pašnjaka uz prugu koji su parnjaču opisali kao šporet teri pelja lomare.

R.