Lijepa naša domovino

Lijepa naša domovino, Oton Iveković, prije 1927.

otkriće spomenika u Zelenjaku prigodom 100. obljetnice nastanka hrvatske himne, 1935.

Lijepa naša domovino, hrvatska nacionalna himna. Prve pjesme s obilježjima himne, svečane nacionalne pjesme, javljaju se u razdoblju → hrvatskoga narodnog preporoda. Popularne budnice nastale u to vrijeme bile su Još Horvatska nij’ propala, koju je spjevao Lj. Gaj a uglazbio Ferdo Livadić, i Prosto zrakom ptica leti, budnica nastala od pjesme P. Štoosa Iz Zagorja do prastara, koju je uglazbio Vatroslav Lisinski. Snagom lirskoga izraza i pastoralnom himničkom širinom, kao »neka vrsta simfonije cjelokupnog hrvatskog narodnog života« (Antun Barac), ističe se pjesma koju je 1835. u preporodnome glasilu Danici ilirskoj pod izvornim nazivom Horvatska domovina objavio pisac i političar A. Mihanović. Oko autora glazbe u literaturi postoje stanovite dvojbe, no po uvriježenome i široko prihvaćenome mišljenju uglazbio ju je 1846. časnik i glazbenik amater Josip Runjanin. Najstariji notni zapis napjeva je onaj glazbenoga pedagoga Vatroslava Lichteneggera iz 1861, prvi put objavljen 1862, dok je pod nazivom Liepa naša napjev prvi put objavljen 1864. Nakon Lichteneggerove, uslijedile su druge harmonizacije i preradbe, dok se nije ustalio napjev koji je 1919. harmonizirao F. Dugan st. U drugoj polovici XIX. st. u različitim je svečanim prigodama izvođena kao neslužbena hrvatska himna, a 1891. Savez hrvatskih pjevačkih društava podnio je prijedlog Hrvatskome saboru da ju se i službeno proglasi himnom, što Sabor nije proveo u djelo. Sabor je, međutim, 1918. odluku o prekidu državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom popratio pjevanjem Lijepe naše i time je aklamacijom prihvatio za himnu pa je kao takva uvrštena i u potpuri koji je činio državnu himnu Kraljevine Jugoslavije u međuratnome razdoblju. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila je državna himna NDH, ali je istodobno izvođena i u svečanim prigodama hrvatskih antifašista, primjerice na zasjedanju ZAVNOH-a 1943. u Otočcu ili na Kongresu kulturnih radnika Hrvatske 1944. u Topuskome. I u poslijeratnome razdoblju zadržala je status hrvatske himne, a službeno je takvom proglašena u ustavnim amandmanima 1972. te zapisana u Ustav SRH 1974. Status državne himne potvrđen joj je i u Ustavu RH 1990.

Iako je Mihanović u vrijeme kada je mogao pisati Horvatsku domovinu bio na službi u Rijeci, u Zagorju i drugdje u Hrvatskoj prilično je rašireno uvjerenje prema kojem je riječi himne spjevao inspiriran prirodnom ljepotom Sutline sutjeske Zelenjak nedaleko Klanjca. Iznio ga je već 1910. povjesničar Vjekoslav Klaić u djelu o rijeci Sutli: »možda nije izmišljotina kad se pripovijeda da je slavni naš Antun Mihanović, šetajući baš tim klancem spjevao hrvatsku himnu...«. Znatno mu je pridonio zacijelo i slikar O. Iveković, rodom iz Klanjca, koji je u 1920-im godinama naslikao alegorijsko djelo Lijepa naša domovino, kojim je nastanak hrvatske himne smjestio upravo u Zelenjak. No za raširenost predaje o Zelenjaku kao rodnome mjestu hrvatske himne odlučujući je događaj bila odluka Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« da se 1935. u Zelenjaku podigne spomenik u prigodi obilježavanja 100. godišnjice nastanka hrvatske himne. Spomenik je podignut u središnjem dijelu Zelenjaka nazvanom Mihanovićev dol, na križanju cesta koje vode prema Kumrovcu, Klanjcu i Tuhlju, prema zamisli arhitekta Ota Mundera. Obelisk visok 13,2 m obložen je rustikalno klesanim kamenim blokovima unutar kojih se nalazi brončani reljef s likom A. Mihanovića oko kojega su prikazani seljaci s oruđem u rukama. Ispod reljefa nalazi se kamena ploča sa stihovima Lijepe naše i s posvetom. Podignut je za samo tri mjeseca zahvaljujući dragovoljnim prinosima domoljuba iz cijele Hrvatske, a otkriven 24. XI. 1935. pred više od 20 000 ljudi. Prijevoz sudionika proslave organiziralo je Društvo hrvatskih Zagoraca iz Zagreba. Nakon otkrivanja, spomenik je povjeren na čuvanje župi Tuhelj. Podignut je na zemljištu obitelji Vahtarić iz Risvice i u njezinu vlasništvu ostao do 1991, kada su ga otkupile Hrvatske ceste. God. 1936. u čast hrvatskoj himni u Zajezdi, u blizini župnoga dvora, postavljena je spomen-ploča. Spomenik himni u Zelenjaku postao je rado posjećivanim mjestom, a svojim smještajem podržavao je predaju o nastanku himne u »ovome kraju«, kako je na njemu i uklesano. God. 1985. tuheljski župnik Zlatko Tržak potaknuo je ideju o proslavi 150. godišnjice nastanka himne, no nadležna općinska tijela vlasti nisu dala potrebno dopuštenje, stoga je u Klanjcu održana smotra pjevačkih zborova i glazbenih sastava kao zamjenska proslava. Potkraj 1990. obilježena je u Zelenjaku 155. godišnjica himne, a proslavu je pohodio prvi hrvatski predsjednik F. Tuđman. Povodom 160. godišnjice himne i 60. godišnjice podizanja spomenika župa Tuhelj objavila je 1995. prigodnu publikaciju Lijepa naša domovino (autori Nadica Jagarčec i Zvonimir Blažičko). O 220. obljetnici Mihanovićeva rođenja 2016. kraj spomenika je postavljena tzv. glazbena ograda, projekt Parka znanosti iz Oroslavja.

LIT.: A. Tomašek, Požuda domovine: uglazbljeni stihovi Antuna Mihanovića, u: Antun Mihanović i njegovo doba (zbornik), Zagreb 1993.

M. Klemenčić