Lobor (Pusti Lobor)

ostatci utvrde

Lobor (Pusti Lobor), srednjovjekovna utvrda 3 km sjeverno od današnjega naselja Lobor, smještena iznad potoka Reke, na vrhu strmoga brijega (520 m nadmorske visine), jednom od južnih obronaka Ivanščice, dubokim jarkom odvojena od ostaloga dijela brijega, nedaleko od ceste što iz Lobora vodi prema Golubovcu. Ime posjeda Lobor prvi se put spominje u ispravi iz 1244. kojom je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. oduzeo posjed ranijemu vlasniku plemiću Pučunji, sinu Urbanovu, zbog počinjenoga zločina, te ga poklonio varaždinskomu županu Mihajlu. Kao castrum Lobor se prvi put spominje 1259. Potkraj XIV. st. dobivaju ga Celjski, potom je bio u vlasništvu Vitovaca, I. Korvina, Franje Berislavića, te napokon od 1525. grofova Keglevića, koji su ga posjedovali do početka XX. st. U XVII. st. središte posjeda polako se premješta na novu poziciju, u današnji → Markušbrijeg, gdje je bio sagrađen novi dvor Lobor. – Ostatci utvrde danas su neznatni. Na najvišem dijelu brijega, kojemu se s tri strane vrlo teško pristupa, smješteni su još dobro vidljivi i do drugoga kata sačuvani ostatci palasa i drugih zgrada koji kao da okružuju unutrašnje dvorište. Sjeverni zid uz palaču, sagrađen od kamena lomljenca i širok oko 120 cm, lijepo je izrađen, za razliku od južnoga vanjskog zida koji je izveden mnogo nemarnije. Palača se sastojala od dviju prostorija i imala je vrata s polukružnim nadvojem u prizemlju; isti nadvoj imali su i neki prozori, svi redom zazidani. Zidovi različite debljine i različitoga načina izradbe govore u prilog čestim pregradnjama. Vidljive profilacije dovratnika i doprozornika nisu starije od XVI. st., kada je vjerojatno izvedeno najviše preinaka. Na donjem dijelu, uz opkop, nalazi se građevina – vjerojatno bastion ili gospodarsko zdanje, koje je branilo pristup preko opkopa.

LIT.: B. Nadilo, Ostaci utvrda na jugozapadnim obroncima Ivanščice, Građevinar, 55(2004) 12. • Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

K. Filipec