Ludbreški

Ludbreški, plemićka obitelj nepoznata podrijetla u XIII–XIV. st. s posjedima u nekadašnjoj Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji. Ime su dobili po matičnome vlastelinstvu Ludbreg u Podravini, uz koje su posjedovali još nekoliko vlastelinstava i manjih posjeda. Prvi poznati član obitelji bio je Petar od Ludbrega, s čijim sinom Nikolom (? – 1357) započinje uspon obitelji. Kao pristaša hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. Roberta Nikola se tijekom 1320-ih borio protiv kraljevih neprijatelja Gisingovaca, zbog čega je bio nagrađen mnogobrojnim posjedima u okolici Ludbrega i u Hrvatskome zagorju. Nakon što je Nikola umro bez muškoga nasljednika, sve njegove posjede preuzeo je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Veliki i darovao ih obitelji → Chuz. God. 1346. spominje se još i Ivan od Ludbrega, no nije moguće utvrditi rodbinsku vezu s Nikolom. Moguće je da mu je sin, rođen u braku s gospođom Tetis, kćeri plemića Jurja od Bednje, te da je preminuo prije Nikole.

U Hrvatskome zagorju Nikola Ludbreški imao je u vlasništvu vlastelinstvo i istoimenu utvrdu Bistricu na širem prostoru današnjega naselja Marije Bistrice, u sklopu kojega su se tada nalazili posjedi Turnišće i Veleškovec, između današnje Zlatar Bistrice i Konjščine, te posjed Vražji Laz na Medvednici, koji je 1327. darovao Zagrebačkomu kaptolu.

LIT.: M. Wertner, Ban Johann Csúz und seine Familie, Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 7(1905). • L. Dobronić, Po starom Moravču, Zagreb 1979. • J. Adamček, Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, u: Ludbreg, Ludbreg 1984.

K. Regan