Majka Božja Bistrička

kip Marije s Djetetom, oko 1499.

razglednica, Marija Bistrica, početak XX. st.

Majka Božja Bistrička, zavjetni drveni gotički kip Marije s Djetetom, koji se nalazi na glavnome oltaru župne crkve u Mariji Bistrici, odnosno u → Hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Kip crne Madone, izvorni rad domaćega majstora (oko 1499), u estetskome ili umjetničkome smislu nije dragocjenost, ali odiše unutarnjom snagom koju pobuđuje vjera hodočasnika i po kojoj je svetište postalo cilj mnogih hodočasnika (→ romari), mjesto prošnji i zavjeta. Majka Božja Bistrička postala je i drugim imenom za mjesto Mariju Bistricu (»Pemo Majki Božjoj Bistričkoj« – Ivan Golub). Godišnje u svetište dolazi oko 800 000 hodočasnika. Važnost toga mjesta dočaravaju stihovi pjesnika Jeronima Kornera zapisani na ulazu u svetište: »Duša duše Hrvatske, Isusova Mati, Zvijezdo našeg stradanja, ne prestani sjati!«.

Svjedoci su iznimne pobožnosti i marijanske bistričke popijevke poput Majko Božja Bistrička, moli se za nas, a postala je motiv i u pjesmama mnogih hrvatskih pjesnika poput D. Domjanića, Velimira Deželića, Zvonka Milkovića, J. Kornera, I. Goluba, Mate Marčinka i dr.

Uz Majku Božju Bistričku vežu se i pojmovi izvan religiozne prakse. »Bistrički bogec« simbol je prosjaka, čovjeka koji je vrijedan sažaljenja, ali i sinonim za jadnika, omalovažavanoga čovjeka (»A, kaj ti znaš, bogec bistrički?!«) te značenju simulanta (u anegdoti s razgovorom slijepaca: »Bumo videli če bumo kaj dobili. – Če bumo videli, nebumo nič dobili!«). Pojam Majke Božje Bistričke ima i ulogu uzdaha ili iskazivanja nedoumice, slično kao u izričaju »Bože, Bože!« Upotrebljava se i kolokvijalno: »Daj ti Bog pameti i Majka Božja Bistrička penez!«.

M. Ivanjek