romari

romari u Mariji Bistrici početkom XX. st. (foto: Kajkaviana)

romari, popularni kajkavski naziv za hodočasnike. Iako su veliki mislioci ranoga kršćanstva odbacivali potrebu za hodočašćenjem, ono je prastari kršćanski običaj. Isprva se hodočastilo u Svetu zemlju, poglavito u Jeruzalem, ali i na druga mjesta povezana s Isusovim životom. Kada su Svetu zemlju zauzeli muslimani, hodočasnici su počeli obilaziti europska svetišta, među kojima je glavni bio Rim (otuda u kajkavaca imenica romar i glagol romati). Hodočastiti može pojedinac, obitelj ili skupina. Pobude koje potiču na hodočašćenje mogu biti opće naravi (ratovi, epidemije) ili osobne (bolest, materijalne i obiteljske nedaće). U Hrvatskoj, a posebice u Hrvatskome zagorju, osobitu su popularnost stekla hodočašćenja u → marijanska svetišta. Od približno 80 svetišta posvećenih Majci Božjoj koja pohode hrvatski katolici, njih čak tridesetak nalazi se na zagorskome području, što upućuje na dugotrajnu tradiciju romanja. Od zagorskih, najstarije je svetište → Majke Božje Gorske u Loboru, a najposjećenije svetište u Mariji Bistrici, 1971. proglašeno nacionalnim svetištem (→ Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke). Zagorska marijanska svetišta, kao i marijanska svetišta u susjednoj Sloveniji, povezana su mrežom uređenih pješačkih putova koja danas ima turističko značenje (→ Marijanski hodočasnički put), a izvorno su njome pješačili romari, vodeći se usputnim raspelima i kapelicama kao putokazima k odredištu.

R.