Matica hrvatska

Početak boljega svijeta – Blažena Djevica Marija u Hrvatskom zagorju, Krapina–Donja Stubica–Zabok–Marija Bistrica 1998.

Godišnjak grada Zaboka, Zabok, 2013.

obavijest o prikupljanju priloga za Maticu ilirsku, Ilirske narodne novine, Zagreb, 1842.

Matica hrvatska, književno i kulturno društvo utemeljeno 1842; današnje ime nosi od 1874. Osnovali su ju prvaci hrvatskoga narodnog preporoda, a njihovo djelovanje od samoga je početka povezano s Hrvatskim zagorjem – jedno od omiljenih mjesta njihova okupljanja bila je Marija Bistrica, gdje je župnik bio → Ivan Krizmanić. U Bistricu kod Krizmanića dolazili su svi najistaknutiji preporoditelji. Ondje su se vodile rasprave i donosile sudbonosne odluke. U promišljanju kako doći do novca za izdavanje moralno-poučnih knjiga za mladež, sudjelovale su i oduševljene »domorotke«. D. Jarnević, s Ivanom Čačković Vrhovinskom te Dragojlom i Paulinom Krizmanić, osnovala je Domorodno gospojinsko društvo, koje je dalo odlučujući poticaj za osnivanje književnoga društva – Matice ilirske. Franjo Marković, povjesničar Matice napisao je da »krsni list Matice ilirske polazi upravo iz Bistrice«. Vijest o osnutku Matice objavile su Ilirske narodne novine Lj. Gaja i ona je odjeknula u svim hrvatskim zemljama. Programski govor predsjednika Janka Draškovića, kao i tekstovi Ljudevita Vukotinovića i Vjekoslava Babukića predstavljali su književni i kulturni program. Među utemeljiteljima bio je i Gaj, urednik Ilirskih narodnih novina, na stranicama kojih je zabilježeno nastojanje preporoditelja da se program provede u djelo. Nakon osnutka Matice ilirske, njezini utemeljitelji prikupljali su rodoljubive darove, odnosno novčane priloge. I. Krizmanić i Ivan Bedenko, župnik iz Krapine, pronašli su darovatelje i prinosnike iz mnogih zagorskih mjesta. Tijekom vremena broj članova narastao je na nekoliko stotina što je omogućilo da knjige Matice hrvatske od samoga početka dolaze u župne, školske i obiteljske knjižnice te da u cijelome Zagorju steknu čitatelje. Osnivanje Matice ilirske potaknulo je i otvaranje novih škola – u Zlataru 1842.

Hrvatsko zagorje prisutno je u knjigama Matice hrvatske, osobito u djelima A. Šenoe, A. Kovačića, K. Š. Gjalskoga, J. Leskovara, S. Košutić, G. Krkleca i mnogih drugih. Književno djelo K. Š. Gjalskoga iznimno je velik prinos Matici hrvatskoj. Njegove su knjige bogata riznica hrvatskoga narodnog preporoda i realistička slika Hrvatske na početku XX. st. U velikoj Matičinoj zbirci hrvatskih narodnih pjesama postoji i zbirka I. Kukuljevića Sakcinskoga Pjesme junačke i ženske, iz svih krajeva, naročito kajkavske ženske pjesme iz okoliša zagrebačkoga i Zagorja. To je zabilježeno u spomen-knjizi Matice hrvatske Tadije Smičiklasa i Franje Markovića iz 1892. U biblioteci Pet stoljeća hrvatske književnosti, pokrenutoj 1962, kajkavska književnost i autori iz Hrvatskoga zagorja zastupljeni su u reprezentativnom izboru, a zastupljeni su i u antologijskim izborima hrvatskoga pjesništva. U Matičinim knjigama i časopisima brojne su reprodukcije umjetničkih slika, pejzaža i veduta iz Hrvatskoga zagorja. Mnogobrojne Matičine knjige između 1910. i 1960. likovno je uredio slikar Ljubo Babić, što im je dalo posebno obilježje. Matica hrvatska pokrenula je 1936. Dane hrvatske knjige koji su se održavali u tridesetak gradova, među kojima je bila i Krapina.

Pododbori (danas ogranci) Matice hrvatske osnivani su u mnogim gradovima: Krapini, Zaprešiću, Zaboku, Pregradi, Novome Marofu, Varaždinskim Toplicama, Klanjcu i Mariji Bistrici. Organizirali su brojne književne i umjetničke priredbe, obraćajući posebnu pozornost zavičajnim temama. Članovi Matice hrvatske iz Krapine, zajedno sa Središnjicom, nastojali su 1960-ih osnovati ogranak. Nakon mnogih pokušaja to im je uspjelo 27. VI. 1971. Osnivačka skupština Ogranka u Krapini, na kojoj su govorili izaslanici Središnjice Hrvoje Iveković i F. Tuđman, bila je značajan kulturni i društveni događaj. U Zaprešiću je ogranak osnovan 27. V. 1971. Za predsjednika je izabran Branko Pilaš. Izaslanici Središnjice bili su Zvonimir Komarica i Marko Veselica. Nakon političkih osuda Matice hrvatske u prosincu 1971, osnivanje tih ogranaka uvršteno je u tzv. kontrarevolucionarno djelovanje. Osnivači ogranaka, njihovo vodstvo i članovi, a osobito govornici na skupštinama, doživjeli su sudske progone i policijska šikaniranja.

Nakon političkih promjena 1990, obnovljeni su ogranci u Zaprešiću (26. V. 1990) i Krapini (25. XI. 1990) te osnovani novi u drugim zagorskim mjestima. Za predsjednika Ogranka u Krapini izabran je Ivica Fizir, a u Zaprešiću S. Laljak. Obnoviteljske skupštine bile su popraćene biranim književnim i glazbenim priredbama. Uz predsjednika Vladu Gotovca, na njima su sudjelovali članovi Predsjedništva i Glavnoga odbora. Obnova i osnutak ogranaka odvijali su se u napetim predratnim prilikama.

Krapinski ogranak potaknuo je uređenje Parka Matice hrvatske u središtu grada. Predstavljanjima knjiga i koncertima te izdavačkom djelatnošću pridonio je kulturnomu životu grada. Objavljene su pjesničke zbirke M. Lamot (Zrcala začuđena suncem, 1993), I. Jembriha (Življenje rieči i zemlje, 1993) i V. Podgajskoga (Dečec na svori, 2006, i Nebeske balade, 2008) te knjiga Tita Strozzija Gaj – dramska kronika Hrvatskog preporoda u šest slika s epilogom, s pogovorom Ane Lederer (2003). Nakon Ivice Fizira Ogranak su vodili Stjepan Varjačić i Vesna Gregurović.

Predsjednik zaprešićkoga ogranka S. Laljak pokrenuo je opsežnu izdavačku djelatnost, bez premca na zagorskome području. Objavljeni su časopisi i knjige u kojima je opisana prošlost i kultura Zaprešića, Brdovca, Bistre, Pušće i Marije Gorice. U → Zaprešićkome godišnjaku (1991–2008) i → Brdovečkome zborniku (2002–11) osobito su zastupljene teme o banu J. Jelačiću, A. Kovačiću, B. A. Krčeliću, M. Skurjenome, P. Štoosu i drugim velikanima s toga područja. Objavljena su i četiri broja humoristično-satiričnoga fašničkog lista Zgubidan (1995–98). Ogranak je priredio mnogobrojne susrete s hrvatskim piscima, dramskim umjetnicima i glazbenicima, organizirao je literarne i novinarske susrete učenika, kao i priredbe za učenike te objavio dvadesetak zbornika i knjiga. S. Laljak napisao je i priredio monografije o Novim dvorima (1991), vatrogastvu u Zaprešiću (2001), puhačkome orkestru Rozga (2002), Kamenim svatovima i Jablanovcu (2002) te o Pojatnome (2009) i nogometnome klubu Inter (2009). Objavljeni su deseci drugih naslova u nizovima: znanstvena biblioteka, biblioteka »Prvenac« te posebna izdanja i bibliografije. Predsjednici Ogranka bili su D. Grgas - Beli (2015–19), M. Ivanjek (2019–22) i Višnja Poropat Vujnovac (od 2022).

Zabočki ogranak osnovan je 10. II. 1991. Priređivane su književne tribine, predavanja o bolestima ovisnosti, te svečanosti i koncerti prigodom obljetnica velikana iz kulturne i političke prošlosti. Ogranak se posebno bavio književnim djelom K. Š. Gjalskoga. Objavljena su dva izdanja njegova romana Pronevjereni ideali (1994, 2004), koja je priredio Dubravko Jelčić, knjiga Zavičajem Ksavera Šandora Đalskog (1996), te Književna kritika o Ksaveru Šandoru Đalskom u dva sveska (1997. i 1998), s bilješkama Branimira Donata. Predsjednik Ogranka Stjepan Bučar priređivao je predstavljanja knjiga i književne susrete u suradnji s drugim ograncima i Središnjicom, te humanitarne priredbe. Predsjednici Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, umjetnici i književnici, prevoditelji, glazbenici i glumci u organizaciji Ogranka susretali su se s učenicima zabočkih škola, članovima i prijateljima Matice hrvatske. Nakon smrti Stjepana Bučara, od 2012. do 2020. predsjednik Ogranka bio je Ivica Balagović. Od 2020. predsjednica je Sandra Babnik Lončar. Od 2013. Ogranak objavljuje Godišnjak grada Zaboka.

Pregradski ogranak osnovan je 17. II. 1991. Za predsjednika je izabran Romuald Kantoci. U izdanju Ogranka objavljeni su Zbornik radova o J. Leskovaru (1992), koji je uredio B. Krizmanić, a priredio M. Šicel, te Sabrana djela J. Leskovara u dva sveska (1993. i 1996). Objavljene su i crtice i priče B. Brezinščaka Bagole Razdruživanje (1992) te knjiga Nevenke Nekić Moja mala suputnica iz Pregrade (1994). Priređivani su koncerti i književne priredbe te je postavljena spomen-ploča J. Leskovaru. Rad Ogranka prestao je u prvome desetljeću 2000-ih.

Novomarofski ogranak osnovan je 8. XI. 1991. Za predsjednika je izabran I. Rabuzin, koji je 2001. objavio knjigu Razgovori – umjetnost i život. Priredio je izložbu Sakralna baština novomarofskog kraja. Izloženo je i katalogizirano liturgijsko ruho, posuđe te stare i rijetke knjige. Po tome obrascu i drugi ogranci priređivali su izložbe. Zajedno s Matičinim ograncima iz Čakovca, Koprivnice, Varaždina, Đurđevca i Varaždinskih Toplica novomarofski je Ogranak sudjelovao u objavljivanju časopisa za kulturu, književnost i znanost Hrvatski sjever. Među objavljenim knjigama su: Grofovi Erdődy u ozračju hrvatske povijesti (1993) Lovre Manenice, Kajkavski govor sela Grane (2001) Sanje Vragović i Ljubeščica – Povijest župe, mjesta i narodni običaji (2005) Josipa Vragovića, Ivanke Ratković i suradnika. Za zbornik radova Podno Grebengrada – Sub castro Greben (radovi sa znanstveno-stručnoga skupa Povijesno-umjetnički pregled pisane i spomeničke baštine novomarofskoga kraja i okolice) objavljen 2011, nagrađen je Srebrnom poveljom Matice hrvatske 2012. U Novomarofskome zborniku (2006) tekstove o školstvu, povijesti crkve, bolnici i narodnim običajima objavili su mnogi domaći autori i istraživači. Ogranak je 2008. objavio i monografiju Župa sv. Vida i sv. Jurja u Madžarevu, urednika A. Košćaka. Nakon I. Rabuzina, koji je izabran za počasnoga predsjednika, Ogranak je od 2000. do 2004. vodio Matija Kopjar, a od 2004. predsjednik je Zlatko Meštrić.

Varaždinskotoplički ogranak osnovan je 7. IV. 1995. Predsjednica B. Filipan pokrenula je te godine Kukuljevićeve dane na kojima se iznose znanstvene i stručne spoznaje o životu i djelu I. Kukuljevića Sakcinskoga, a radovi se tiskaju u zbornicima Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama (2002, 2004, 2007). B. Filipan objavila je monografije Varaždinske Toplice i naselja (2003) te Varaždinske Toplice u hrvatskoj povijesti i kulturi (2010). Za rad u Ogranku i istraživanje kulturne i povijesne baštine dobila je 2012. Povelju Matice hrvatske. Od 2016. predsjednik Ogranka je Stjepan Juranić.

Klanječki ogranak osnovan je 24. III. 2000, a za predsjednicu je izabrana Marina Kolar. Obnovljen je 16. VI. 2009, a za predsjednika je izabran Nikola Filko. Ogranak je sudjelovao u svečanosti obilježavanja 150. obljetnice smrti A. Mihanovića i 2011. objavio zbornik radova sa stručno-znanstvenoga skupa Antun Mihanović: 215 godina od rođenja – 150 godina od smrti. Obilježena je 2014. i 70. obljetnica rođenja i 20. obljetnica smrti kipara M. Gajšaka. Priređena je prigodna izložba Povratak u Klanječki Dol. Ogranak je 2014. sudjelovao i u postavljanju velikoga raspela kipara Gajšaka te bio suizdavač monografije o tom znamenitom Klanjčanu, koju su pod nazivom Marijan Gajšak – Sakralna umjetnost, napisali Vladimir Horvat, Tonči Trstenjak, Stanko Špoljarić i Mirela Lenković. Od 2016. do smrti 2022. predsjednik Ogranka bio je Nikola Benković, od 2022. do 2025. Vitomir Slavko Zamuda, a od 2025. predsjednica je M. Krpan Smiljanec.

Marijabistrički ogranak osnovan je 21. XII. 2013. Priređivanjem književnih tribina, predstavljanjem knjiga i koncertima obogatio je kulturni život Marije Bistrice. Ogranak je 2015. pokrenuo scensku adaptaciju djela P. Berke Kinč osebujni. Predstave su s velikim uspjehom izvedene u Mariji Bistrici i u Zagrebu. U izdanju Ogranka 2015. objavljena je slikovnica Legenda o črnem kipu / Legenda o crnom kipu Anite Klemar i Ane Kajić. Predavanjima o jeziku osobito se nastoji očuvati i promicati kajkavska književno-jezična baština. Priređen je i ciklus predavanja i radionica pod zajedničkim imenom Noć pod zvijezdama iz područja astronomije. Predsjednici su bili Snježana Husinec (2013–17), Vedran Klaužer (2017–21), a od 2021. predsjednik je Damir Galoić.

Povodom dolaska pape Ivana Pavla II. u Mariju Bistricu u listopadu 1998. objavljena je knjiga Početak boljega svijeta – Blažena Djevica Marija u Hrvatskom Zagorju u izdanju Krapinsko-zagorske županije, Matičinih ogranaka u Krapini i Zaboku, Kajkaviane iz Donje Stubice i Župnoga ureda u Mariji Bistrici. Knjiga sadržava povijesno-umjetničke, teološke i književne tekstove, dokumente i bibliografiju. Dodana je i mala zbirka narodnih pjesama, putopisa te izbor marijanskih pjesama. Knjigu je uredio Stjepan Sučić.

Pojedini spomenici kulture sa zagorskoga područja opisani su i u izdanjima Matičinih ogranaka izvan Zagorja. U izdanju ogranka u Svetome Ivanu Zelini objavljena je 2005. knjiga o crkvi Sveta tri kralja u Kominu (autori Martina Strugar, Mirjana Repović-Braun, Mladen Houška).

Matičini ogranci u Hrvatskome zagorju osobitu pozornost posvećuju suradnji sa školama. Mnoga predstavljanja knjiga priređena su za učenike osnovnih i srednjih škola. Svoje programe razmjenjuju i s drugim Matičinim ograncima te potiču razmjenu izabranih knjiga. Na tribinama ogranaka predstavljana su kapitalna izdanja Središnjice, obilježavani su dani hrvatskoga jezika i Matičine obljetnice. Uz dosadašnje predsjednike Matice hrvatske, Vladu Gotovca, Josipa Bratulića, Igora Zidića i aktualnoga Stjepana Damjanovića, na njima su sudjelovali i mnogi književnici, znanstvenici, prevoditelji i umjetnici (Dragutin Tadijanović, Petar Šegedin, Ivan Aralica, Dubravko Horvatić, Vinko Nikolić, Mate Maras, Stjepan Babić, Vladimir Horvat, Ivan Lacković - Croata, Fabijan Šovagović, Nada Subotić, Vice Vukov, Tereza Kesovija, Marija Kohn, Goran Končar, Ivanka Boljkovac, Pero Kvrgić, Ante Stamać, Tonko Maroević, Lidija Bajuk i dr.). Mnogi od njih proglašeni su počasnim članovima ogranaka.

U ograncima osobita se skrb posvećuje istraživanju povijesti lokalnih KUD-ova, škola, spomeničke baštine i djela velikana hrvatske kulture I. Kukuljevića Sakcinskoga, A. Mihanovića, K. Š. Gjalskoga i A. Kovačića, rođenih na zagorskome području.

LIT.: T. Smičiklas i F. Marković, Matica hrvatska od godine 1842. do godine 1892.: spomen-knjiga, Zagreb 1892. • J. Ravlić, Povijest Matice hrvatske, u: Matica hrvatska 1842–1962., Zagreb 1963. • N. Filko i S. Horvatin, Ogranak Matice hrvatske u Klanjcu: 25 godina djelovanja, Klanjec 2026. 

S. Sučić