moravečki plemićki distrikt

moravečki plemićki distrikt, srednjovjekovna i novovjekovna skupina manjih plemićkih posjeda na sjevernim i južnim padinama istočnoga dijela Medvednice; ime dobio po srednjovjekovnoj → Moravečkoj županiji, na području koje se oblikovao. Obuhvaćao je istočne dijelove današnjega Zagreba, sesvetsko Prigorje između Kašine i Svetoga Ivana Zeline te manji dio Hrvatskoga zagorja južno od srednjega toka rijeke Krapine, između Marije Bistrice na zapadu i Bisaga na istoku, odnosno područja današnjih naselja Beloslavca, Žitomira, Topličice i Bedenice. Sa sjeverne strane graničio je sa zagorskim distriktom Varaždinske županije, s istočne strane s Križevačkom županijom, dok ga je sa zapadne i južne strane omeđivala Zagrebačka županija.

Oblikovao se od polovice XIV. st., kad je kralj Ludovik I. Anžuvinac ukinuo istoimenu županiju te njezin teritorij pripojio Zagrebačkoj županiji kao distrikt. Konačan oblik dobio je tijekom XV. st., kada su se iz njegova sastava izdvojila vlastelinstva: zelinsko, bokunovečko te ladomeračko. Kako bi sačuvali osobnu slobodu u odnosu na moćne zelinske gospodare, koji su pod svoju vlast nastojali podrediti preostale dijelove distrikta, njegovi su se mali plemići, pretežito jednoselci, organizirali u plemićku zajednicu te s vremenom razvili svijest o zajedničkoj pripadnosti plemstvu nekadašnje županije. To je posebno došlo do izražaja potkraj XV. i početkom XVI. st., kad se u izvorima pojavljuje kao poseban plemićki distrikt na čelu sa zajedničkim predstavnikom. Zahvaljujući tomu zajedništvu, tijekom 1530-ih uspješno su se obranili od pokušaja gospodara susjednoga zelinskog vlastelinstva, Pavla Kerecsényija, da ih podvlasti i pretvori u kmetove.

Kad se teritorij distrikta našao na udaru osmanskih pljačkaša, u zagorskome dijelu distrikta utvrđena je crkva u Bedenici i izgrađen kaštel u Beloslavcu, a u prigorskome dijelu distrikta izgrađena je utvrda Gornje Psarjevo i nekadašnja županijska utvrda iznad sela Moravče.

Sastojao se od niza manjih naselja i zaselaka, okupljenih u manje plemićke posjede, prosječne veličine od 1 do 4 dima, te od nekoliko većih posjeda, središta kojih su bila u plemićkim kurijama. Glavna je gospodarska grana distrikta bilo vinogradarstvo, koje je nosilo više od polovice ukupne poljoprivredne proizvodnje, dok se ostala proizvodnja odnosila na uzgoj pšenice i raži te uzgoj stoke (posebice svinjogojstvo). Početkom XVII. st. taj se omjer još više povećao u korist vinogradarstva. Ubrajao se među manja i srednje naseljena plemićka dobra u Banskoj Hrvatskoj. Od XV. st. nalazio se u sastavu desetinskoga kotara Moravče. Prestao je postojati 1848. ukidanjem kmetstva, a njegovo područje pripojeno je stubičkomu kotaru Zagrebačke županije.

LIT.: J. Ćuk, Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća, Zagreb 1942. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • L. Dobronić, Po starom Moravču, Zagreb 1979.

K. Regan