Orehovički

Orehovički, plemićka obitelj s posjedima u Zagorskoj grofoviji i zagorskome kotaru Varaždinske županije od XV. do XVI. st. Zahvaljujući materijalnomu bogatstvu, temeljenomu na prihodima s nekoliko manjih obiteljskih posjeda te ženidbenim vezama s uglednim domaćim plemićkim obiteljima (Cebovečki, Krstulović), obitelj se od sitna seoskog plemstva tijekom XV. st. uzdignula među uglednije plemićke obitelji Hrvatskoga zagorja. Ime su dobili po posjedu → Orehovica, na kojem su u XV. st. sagradili istoimenu utvrdu.

Prvi u dokumentima zabilježeni član obitelji bio je Pavao (XV. st.), koji je ženidbom s Jelenom Cebovečki 1415. stekao dijelove posjeda Cebovec u današnjoj široj okolici Petrove Gore kraj Lobora. Pavao je imao sina nepoznata imena, koji je imao sinove literata Ivana i Kristofora (Krstu) (spominju se 1504) te kćer također nepoznata imena, koja je imala kćer Jelisavetu, udanu Krstulović (spominje se 1514).

Nakon što su Krsto i Ivan umrli bez muških nasljednika, orehovički posjed preuzeo je Ivaniš Korvin, koji ga je 1504. prodao A. Dudiću za 1000 zlatnih florena. U vlasništvu Jelene, udovice Krste Orehovičkoga, ostao je tek posjed Martinovec, koji je ona 1503. prodala A. Dudiću za 200 zlatnih florena, dok su u vlasništvu Krstine i Ivanove nećakinje Jelisavete Krstulović ostali manji posjedi Belci i Pactini u okolici Orehovice, koje je 1513. dala u zalog A. Dudiću. Obitelj je najvjerojatnije izumrla s Jelisavetom.

LIT.: V. A. Duišin, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kosovu i Vojvodini, 1, Zagreb 1938. • V. Noršić, Genealoški podaci o plemićkim porodicama iz matica župe Zlatar, Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva, (1945) 11. • J. Stipišić i M. Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1961, 4. • T. Radauš, Dudić, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993. • P. Ceboci, Ceboci Cebovečky – praplemstvo hrvatsko, Hrvatsko zagorje, 14(2008) 1–2.

K. Regan