orehovički plemićki posjed

orehovički plemićki posjed, kasnosrednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro u središnjem dijelu Zagorja. Obuhvaćalo je brežuljkasto područje u okolici današnjih Brestovca i Martinca Orehovičkoga te same → Orehovice sa središtem u istoimenoj utvrdi po kojoj je i dobio ime. U literaturi naziva se još i vlastelinstvom. Posjed je nastao najkasnije u XV. st. kao alodijalno zemljišno dobro u sastavu krapinsko-kostelskoga dijela Zagorske grofovije, a početkom XVI. st. nalazio se u sklopu zagorskoga distrikta Varaždinske županije, iako je na njegovu području krapinska vlastela zadržala neka regalna prava. Prvi poznati gospodari bili su literat Ivan i Kristofor (Krsto) Orehovički te Franciska Orehovička, supruga jednoga od njih, kojoj je Ivaniš Korvin 1503, u skladu sa zakonom o nasljeđivanju samo po muškoj lozi, oduzeo orehovički plemićki posjed i prodao ga 1504. A. Dudiću za 1000 zlatnih florena. Time je Orehovica postala sjedištem velika, ali raštrkana plemićkog posjeda obitelji Dudić, koja je uz Orehovicu obuhvaćala još i posjede na krapinskome vlastelinstvu Ladomerić (Ladomerchy), Brestovec (danas Brestovec Orehovički), Lovreča Sela i Rakitovec, Martinovec i Dudića Selo. Ženidbom Janka Dudića (spominje se 1553. i 1554) s Uršulom Herković od Zajezde obitelj je stekla i dio zajezdskoga ili milengradskoga vlastelinstva, dok je njegov sin Wolfgang (Vuk) Dudić proširio imanje na posjede Vidovec i Velkovec. Tijekom posljednje četvrtine XVI. st. Dudići su zbog osiromašenja dijelove orehovičkoga plemićkog posjeda davali u zalog različitim plemićima, a 1596. Kristofor (Krsto) Dudić i njegova sestra Judita, supruga Ivana Gregurovačkoga, međusobno su podijelili orehovički posjed. Dvije godine poslije Kristoforovu polovicu posjeda držali su Ladislav i Baltazar Patačić, Ivan Aitić, Nikola Levanić, Jeronim Seliščević te Katarina Kozlokarić, supruga Ivana Kozlokarića. U XVII. st. posjed je raspadom na brojne manje plemićke posjede prestao postojati. Glavne gospodarske osnove posjeda bile su vinogradarstvo i stočarstvo. Po sačuvanim popisima poreza s početka XVI. st., to je bilo manje zemljišno dobro, koje je 1507. brojalo 25 dimova, a 1600. zbog općega siromašenja cijeloga kraja svelo se na šest domaćinstava.

LIT.: E. Laszowski, Grad Lobor, Prosvjeta, 13(1905) 20. • J. Stipišić i M. Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1961, 4. • T. Radauš, Dudić, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.

K. Regan