Panonija

Panonija (latinski Pannonia), antički naziv za područje kojemu je na sjeveru i istoku, od Bečke šume do ušća Save, granica bila desna obala Dunava; na jugu je granica bila nešto južnije od Save i Kupe, a na zapadu je Panonija graničila s → Norikom (pretežito današnja Koruška). Panoniju su nastanjivali različiti starosjedilački narodi: Panonci, → Jazi, pomiješani mjestimično s keltskim plemenima. Rimljani su 35. god. pr. Kr. pod Oktavijanom počeli prodirati u Panoniju, koja je nakon Panonskoga rata od 12. do 9. god. pr. Kr. postala rimskom provincijom. Za vrijeme cara Trajana (98–117) dotadašnja jedinstvena provincija Panonija podijeljena je u dvije provincije: Gornju Panoniju (Pannonia Superior) na zapadu i Donju Panoniju (Pannonia Inferior) na istoku. Provodeći 297. novi administrativni ustroj države, Dioklecijan je podijelio cijelu Panoniju na četiri područja. Gornju Panoniju podijelio je na Savsku Panoniju (Pannonia Savia) sa sjedištem u Sisciji (Siscia, danas Sisak) i na Prvu Panoniju (Pannonia Prima) sa sjedištem u Savariji (Savaria, danas Szombathely). Donju Panoniju podijelio je na Drugu Panoniju (Pannonia Secunda ili Pannonia Sirmiensis) sa središtem u Sirmiju (Sirmium, danas Srijemska Mitrovica) i na Panoniju Valeriju (Pannonia Valeria) sa sjedištem u Sopijani (Sopianae, danas Pečuh). U kasnorimskome razdoblju provedene su i druge reforme, pa je ptujska općina bila izuzeta iz Savske Panonije te je pripala Sredozemnomu Noriku. U diobi Rimskoga Carstva na zapadno i istočno, sve su četiri Panonije pripale Zapadnomu Carstvu.

K. Filipec