plesovi, tradicijski (folklorni)

valcer, KUD Pregrada

enzerica, KUD Zabok

drmeš, KUD Jablanovec

plesovi, tradicijski (folklorni), plesovi tradicijskih seoskih zajednica koji odražavaju povijesne, društveno-gospodarske i osobitosti pojedinoga kraja i kulture. Raznolikost i heterogenost tradicijskoga plesnog repertoara na prostoru Hrvatskoga zagorja rezultat su nejednaka kulturnog naslijeđa i susreta različitih kultura, pri čemu je srednjoeuropski utjecaj presudan. Ples je u prošlosti bio usklađen s ritmom običaja i obreda koji su se izmjenjivali tijekom godine ili je pratio događaje iz čovjekova života. Pritom je to često bio izraz ljudske potrebe za kreativnošću, igrom i razonodom, ali su se zadovoljavale i druge psihološke, društvene i kulturne potrebe. Uobičavalo se plesati kolo oko uskrsnoga i osobito istaknutoga jurjevskoga, odnosno ivanjskoga krijesa, a posebna su kola bila i dio svadbenih običaja. Imala su i ritualnu funkciju, a najčešće su bila povezana s kultom plodnosti. Prodorom parovnih plesova u drugoj polovici XIX. te napose početkom XX. st., unatoč protivljenju starijega dijela stanovništva, stara su kola posve iščezla iz uporabe, a razni parovni plesovi u lokalnim varijantama prihvaćeni su kao narodni plesni repertoar. Ti se plesovi plešu uglavnom radi zabave, a neki su preuzeli i pojedina obredna obilježja, primjerice na svadbi. U prošlosti se plesalo uglavnom u zimsko doba kad nije bilo vanjskih radova, odnosno na crkvenim proštenjima i na blagdane: Badnjak, Božić, Štefanje, Staro leto, Tri kralja, Svečnicu, Vuzem, Vuzmeni pondelek, Trojake (Duhovi), Belu nedelju, Telovo, Bože lice (Preobraženje), Veliku i Malu mešu (Gospu), a posebno je bilo živo u pokladno doba (Fašnik) te na svadbama. Ponekad se plesalo i radnim danom uvečer pri čehanju perja ili lupitvi kuruze, a nekad i pri svinjokolji ili berbi grožđa. Dobre su prigode bili i imendani. Izvori svjedoče da se uglavnom plesalo u zatvorenim prostorima: u gostionicama, vatrogasnim i društvenim domovima te privatnim kućama, a u nekim se prilikama zaplesalo i na otvorenome, gotovo uvijek uz pratnju svirača, → mužikaša. Neki su plesovi vezani uz običaje, poput zorje koja se izvodila uz sviranje nakon svadbe uz vatru ili repe kojom su skupine maškara, obilazeći od kuće do kuće, plesale za bolji urod. Uglavnom se plesalo za zabavu i druženje, pri čemu se nerijetko izražavala prisnost i simpatija prema suprotnomu spolu. Plesao se drmeš u parovima i četvorkama koje se brzo vrte. Ples dva koraka sim ili tri koraka sim varijanta je vrlo rasprostranjena plesa pod nazivom sirota, siroče, sirotica ili ja sam sirota. Igraj kolo u dvadeset i dva također je bilo rasprostranjeno u mnogim krajevima, poznato i pod imenom vanjkušec – omiljena igra, biračko kolo odrasle mladeži koje se do danas zadržalo u dječjim scenskim izvedbama. Ples išla žena na gosti primjer je siebenschritta koji se u Zagorju izvodi u kombinaciji plesa u kolu i u paru. Ples je alpskoga podrijetla, baš kao i (ober)štajeriš te razne polke i valceri, koji su vrlo rasprostranjeni i imaju različite inačice, ovisno o regionalnome stilu i pratnji. O podrijetlu i nazivu plesova enzerica, cvajerica i judin-polka nema puno podataka, osim da su ih svirali Romi, a preuzelo domaće stanovništvo. Svirači su u većini bili glavni prenositelji novih stilova. Danas se pleše uglavnom za vlastito zadovoljstvo na različitim vrstama privatnih i javnih okupljanja uz svirače ili snimku glazbe, često vrlo individualno osmišljenih pokreta i kretanja. Plesovi različitih slojeva tradicije vidljivi su u više ili manje stiliziranim scenskim prikazima amatera okupljenih u raznim udrugama poput KUD-ova.

LIT.: I. Ivančan, Narodni plesovi Gupčeva kraja, Narodna umjetnost, 10(1973). • isti, Narodni plesni običaji u Hrvata, Zagreb 1996.

I. Miholić