Radoboj (naselje)

župna crkva Presvetoga Trojstva, XV–XX. st.

tlocrt župne crkve Presvetoga Trojstva

sv. Elizabeta Tirinška, detalj oltara sv. Marije, 1721, župna crkva Presvetoga Trojstva

Radoboj, naselje i sjedište istoimene općine u središnjem dijelu Hrvatskoga zagorja; 1131 stanovnik. Smješteno je na južnim obroncima Strahinjščice. Raštrkano naselje, sastavljeno od zaselaka koji većinom imaju patronimičke nazive (Biruši, Brozi, Cerovečki, Hrvoji, Košutići, Kunšteki, Malogorski, Rihtari). Naselje s dugotrajnom rudarskom tradicijom. Sumpor se iskorištavao od 1811, a ugljen osobito nakon Prvoga svjetskog rata, kada je u Radoboju djelovao ugljenokop Mirna (→ radobojski rudnici). Iskorištavanje je obustavljeno 1948. Nakon zatvaranja ugljenokopa, dio rudara nastavio je raditi u drugim zagorskim ugljenokopima. Na rudarsku tradiciju podsjeća tzv. rudarska zgrada te spomenik Radobojski rudar, rad kipara I. Popijača (2005). Uz rudarsku djelatnost, vezani su i početci školstva u mjestu. Radobojski rudari potaknuli su osnutak škole 1833, a škola je osnovana vjerojatno 1840. Već 1846. školu je pohađalo 138 učenika. Zgrada s dvjema učionicama izgrađena je 1900, a učiteljski stanovi 1905. Od 1958. djeluje središnja škola, s područnim odjelima u Jazvinama, a od 1963. i u Donjoj i Gornjoj Šemnici (danas u sastavu škole djeluju samo područne škole u Jazvinama i Gornjoj Šemnici). Nova zgrada otvorena je 1969. U zgradi stare škole 2015. otvorena je zavičajna zbirka. Današnja župna crkva Presvetoga Trojstva, uz crkvu u Remetincu, jedina je u Zagorju izgrađena u dolinskome dijelu naselja. Izvorna jednobrodna gotička građevina, koja se sastojala od svetišta presvođena zvjezdastim svodom i broda pokrivena tabulatom, datira se u kraj XV. st. ili na početak XVI. st. Naknadno su dograđene sjeverna (1721) i južna kapela (XIX. st.), sakristija (XVIII. st.) i toranj uz pročelje (XX. st.). Glavni oltar crkva je dobila 1758. Kurija župnoga dvora na brijegu iznad crkve kasnobarokna je građevina, započeta 1778. i dovršena 1829. Kapela Gospe Lurdske podignuta je 1899. podno groblja. Kip Majke Božje na oltaru, po predaji, iz Lourdesa je donijela mještanka. Radobojska župa (ecclesia sancti Trinitatis Radboa) spominje se 1334. u popisu župa Ivana Arhiđakona Goričkoga. Kao kolatori župe spominju se Ivan Moscon potkraj XVII. st., potom Ivan Hiacinti pa Josip Petar Sermage, u XIX. st. Ljudevit Vojković, naposljetku Janko Vranyczany. Sjedištem općine Radoboj je prvi put proglašen 1905, kada u mjestu djeluju obrtničke radionice (postolarska, krojačka, kolarska, pekarska), trgovine i mesnice. Poljoprivredna zadruga osnovana je 1903. i ponovno 1946. DVD je osnovan 1928. u okviru ugljenokopa. Poštanski ured otvoren je 1946, a veterinarska služba djeluje od 1960 (nova ambulanta otvorena je 1973). God. 1996. osnovao je Kulturno-obrazovno društvo Side Košutić, koje okuplja štovatelje poznate književnice, rođene u mjestu, te organizira manifestaciju → Dani Side Košutić.

LIT.: A. Kozina i dr., Radoboj nekad i danas, Radoboj 1978. • D. Kozina, Općina Radoboj, Radoboj 2007. • V. Rihtar (ur.), Općina Radoboj 1993. – 2023., Radoboj 2023.

D. Kozina i R.