redovničke zajednice

redovničke zajednice, u Katoličkoj crkvi, institucije organizirana, zajedničkoga života radi svjedočenja vjere i pomaganja bližnjima, pripadnici (redovnici ili redovnice) kojih se obvezuju na život određen pravilima (regulama) i evanđeoskim zavjetima poslušnosti, čistoće i siromaštva. Na zagorskome području kroz stoljeća djelovali su → ivanovci, franjevci (koji se granaju na konventualce, opservante i kapucine), → pavlini i isusovci.

Najraniji povijesni podatci na području Zagorja i okolice svjedoče o djelovanju viteških redova (templara, ivanovaca) potkraj XII. i početkom XIII. st. Ivanovci (hospitalci) spominju se u XIII. st. na području Ivanca i njihova preceptorata (sjedišta) u Beli (danas Pusta Bela). Arheološki nalazi upućuju na mogućnost da su već prije njih u Loboru djelovali i benediktinci. Pavlini dolaze u Hrvatsku u XIII. st. Herman Celjski sagradio im je samostan u Lepoglavi (1400), koja je bila sjedište hrvatske pavlinske redovničke provincije. Najbrojniji su bili franjevci (lat. Ordo fratrum minorum, Red Male braće), čija je temeljna zadaća bila provoditi život u pokori i siromaštvu. Franjevci u XV. st. dolaze u Remetinec. Samostan u Remetincu djelovao je u okviru Provincije Presvetoga Otkupitelja. Napušten je i obnovljen do sredine XVII. st. Nakon osmanlijskih pustošenja početkom XVI. st. na brdovečko područje doselilo se izbjeglo stanovništvo s područja Une. Izbjeglim franjevcima Stjepan Silay od Deshaza gradi samostan u Mariji Gorici 1527. Samostan u Klanjcu gradi se 1630, a 1657. izgrađena je crkva sv. Katarine sa samostanom u Krapini. U Hrvatsku su na poziv grofice Magdalene Drašković 1703. došle i sestre uršulinke, koje kratkotrajno borave u kuriji u Klenovniku. U vrijeme nadbiskupa Jurja Posilovića na području Zagorja djelovali su i isusovci. U Krapinskim Toplicama 1894. održane su duhovne vježbe za svećenstvo, godinu dana poslije održane su pučke misije u Pregradi, Vinagori, Velikome Taboru i Zagorskim Selima, a 1899. u Donjoj Stubici i Klanjcu.

Danas na području Zagorja od muških redovničkih zajednica djeluju Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda (samostan s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu, samostan i crkva sv. Katarine u Krapini, župa sv. Jurja u Đurmancu) i Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca (samostan sv. Antuna Padovanskoga u Novome Marofu). U župi u Đurmancu djeluje samo jedan franjevac – župnik, a u pastoralnome radu pomažu mu franjevci iz Krapine. Uz muške, na području Zagorja danas djeluje i nekoliko ženskih redovničkih zajednica: Družba sestara franjevki misionarki iz Asiza, koje djeluju u okviru Hrvatske franjevačke provincije sv. Maksimilijana Kolbea (Novi Marof); međunarodna vjerska zajednica Milosrdnih sestara Sv. križa franjevačkog nadahnuća (Samostan sestara Sv. križa u Krapini); družba Klanjateljica Krvi Kristove (samostan Marije Suotkupiteljice u Ivanečkome Vrhovcu); družba Kćeri Božje Ljubavi, koja djeluje u okviru Provincije Božje providnosti (rezidencija u župi sv. Ivana Krstitelja u Zaprešiću) i Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u okviru Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije (Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru, samostan Prečistoga Srca Marijina u Varaždinskim Toplicama, Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici i Samostan Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice u Lužnici). U Zagorju još djeluju i sestre karmelićanke (samostan Majke Božje dobrog savjeta u Poredju kraj Huma na Sutli, Karmel Majke Božje Bistričke i Blaženog Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici), dominikanke Kongregacije svetih Anđela Čuvara (Župa Pregrada), Družba sestara Naše Gospe (Taborsko).

Djelovanje redovnika imalo je velik utjecaj na vjerski, kulturni i društveni život na području Zagorja, a posebno su se među njima istaknuli pavlini. Tako je u Lepoglavi 1503. osnovana prva javna hrvatska gimnazija, koju je polazila i svjetovna mladež. Pavlini su ostvarili i značajan umjetnički doprinos, a zaslužni su i za razvoj obrta – otvorili su 1742. tvornicu svijeća, a bavili su se i ljekarništvom.

LIT.: P. Cvekan, Franjevci u Remetincu, Virovitica 1955. • J. Buturac, Povijest uprave vjerskih organizacija u Hrvatskoj od X–XX stoljeća, Zagreb 1970. • Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786 (katalog izložbe), Zagreb 1989. • F. Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata: srednji vijek, Zagreb 1993. • A. Szabo, Političke i crkvene okolnosti u doba gradnje Bazilike Srca Isusova u Zagrebu: drugi dolazak isusovaca u Zagreb, Tkalčić, 6(2002). • B. Brgles, Franjevački samostan i crkva Blažene Djevice Marije od Pohođenja u Mariji Gorici, Kaj, 44(2011) 5.

A. Novak-Silić