romanika

zvonik crkve sv. Jurja, XIII. st., Belec

zvonik crkve sv. Jurja, XIII. st., Belec

raspelo, XI–XII. st., kapela sv. Martina, Martinšćina

romanika, stilsko razdoblje u zapadnoeuropskoj umjetnosti XI–XIII. st. Određenje stila naslijeđeno je iz XIX. st., kada je smišljen naziv romanika kako bi se označila umjetnost prvoga srednjovjekovnog stila, prije gotike. Određena je u odnosu na rimsku umjetnost jer se smatralo da iz nje proizlazi. Uobičajeno se dijeli na prijelazno razdoblje, tzv. treću karolinšku renesansu (početak XI. st.), ranu romaniku (od sredine XI. do kraja XII. st.) i zrelu romaniku (XIII. st.).

Spomenici iz doba romanike rijetki su u kontinentalnome dijelu Hrvatske, gdje su uništeni tijekom pustošenja Tatara (1241–42) i osmanlijskih osvajanja (XVI. i XVII. st.) te u kasnijim gradnjama, posebice u doba gotike i baroka. Stoga, iako velik broj crkava na području Hrvatskoga zagorja, spomenutih u popisu župa Zagrebačke biskupije (1334), vjerojatno ima romaničku prethodnicu, malo je elemenata iz toga razdoblja sačuvano. Romanička jednobrodna crkva u Loboru (→ Majka Božja Gorska) izgrađena je krajem XII. ili početkom XIII. st., a na njenom je mjestu krajem XIV. ili početkom XV. st. podignuta danas postojeća gotička crkva, u koju su dijelom uklopljeni romanički zidovi. Romaničko je svetište bilo polukružno, na sjevernoj strani nalazila se pastoforija (na njoj je do danas očuvan prozor načinjen od antičkih spolija). Od crkvenoga namještaja do danas su ostali sačuvani: stup prelomljen u dva dijela (služio je kao vanjska stepenica za zvonik), kapitel (služio je kao postolje za kip sv. Franje) i kamena kustodija (ugrađena u šaht za odvodne vode cinkture). Također, ukrasi na stupovima barokne cinkture oko crkve podsjećaju na romaničke ukrase s jedinoga otkrivenog kapitela. Iz istoga je razdoblja romanička crkva u Ivancu s polukružnom apsidom, narteksom te prizidanim masivnim zvonikom, a nađene su i spolije ugrađene u kasnije podignute građevine na tome mjestu. Kasnoj romanici pripadaju i stariji dijelovi crkve sv. Nikole u Hrašćini te sv. Dominika u Konjščini, zvonik crkve sv. Jurja u Belcu, te različiti ulomci kamene plastike, najčešće uzidani u kasnije izgrađene gotičke ili barokne crkve (sv. Marija Snježna u Belcu, sv. Marko Evanđelist u Marčanu). Brončano raspelo iz kapele sv. Martina u Martinšćini s kraja XI. i početka XII. st., kao jedno od dvaju sačuvanih romaničkih raspela u Hrvatskoj, među najstarijim je svjedočanstvima metalnoga obrta toga doba. Čuva se u Riznici zagrebačke katedrale. U svjetovnoj arhitekturi romanička obilježja sačuvala je jezgra utvrde Vrbovec te dijelovi utvrda Pusta Bela, Krapina, Belec i Pusti Lobor.

LIT.: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008. • K. Filipec, Arheološko-povijesni vodič po svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, Zagreb 2008. • I. Sambolić (ur.), Zlatni bregi i ljudi sa snježne strane Ivanščice, Zlatar 2013.

K. Filipec