Šagi, Bono Zvonimir

Šagi, Bono Zvonimir, teolog (Brodarovec kraj Maruševca, 11. XII. 1932 – Varaždin, 16. XI. 2020). Brat → Tomislava Janka Šagi-Bunića, teologa. Osnovnu školu pohađao je u Druškovcu i Maruševcu, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Diplomirao je teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1959), na kojem je predavao na Institutu za kršćansku duhovnost (1988–2002). Za svećenika je zaređen 1958. u Varaždinu, potom je službovao u župi sv. Mihovila u zagrebačkoj Dubravi (1958–61), a potom kao župnik u Varaždinu (1961–2008), gdje je bio i gvardijan kapucinskoga samostana. U više je mandata obnašao dužnost provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića (1973–82, i 1988–94). Autor je brojnih djela s područja pastoralne teologije, suvremene kršćanske duhovnosti i socijalnoga nauka Crkve: Traganja za novom crkvenom praksom (1982), Kršćanski laik u socijalističkom društvu (1986), Laici i svjetovna dimenzija Crkve (1995), Da sol ne obljutavi: kršćanski pristup društvenim problemima (1999), Molitva i misli mira u vrijeme rata (2007) i dr. Bio je glavni urednik časopisa AKSA (1987–92) i Služba Riječi (1993–2002). Kolumnist revije Kana (1984–2005) te suradnik Bogoslovskesmotre, Svezaka i dr. Bio je predsjednik konferencije Viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji. Suosnivač je Teološkoga kršćanskog društva »Kršćanska sadašnjost«, član Hrvatskoga društva katoličkih novinara i Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije. Proglašen je počasnim građaninom općine Maruševec (2008), odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za znanost i njezino promicanje u Hrvatskoj i svijetu, promicanje socijalnoga nauka i ekumenizma (2014) te je dobitnik Ekumenske povelje Visokoga evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku (2014).

LIT.: B. Z. Šagi, Tko je tko u Hrvatskoj, Zagreb 1993.

V. Dugački