Sokolska mogila

Sokolska mogila, spomen-humak podignut 1925. u zagrebačkome parku Maksimir prigodom III. svesokolskoga sleta Hrvatskoga sokolskog saveza, održanoga 1925. povodom obilježavanja tisućgodišnjice hrvatskoga kraljevstva. Projektirao ju je Aleksandar Freudenreich, a podignuo Hrvatski sokolski savez. Nastala je na mjestu gdje se ranije nalazio paviljon Kišobran, a građena je od grumena zemlje donesenih iz 155 mjesta iz hrvatskih krajeva, u kojima su se zbili značajni povijesni ili kulturni događaji. U temelje nastaloga humka ugrađena je komorica, u kojoj su pohranjeni razni predmeti: knjige, časopisi, novine, rukotvorine, umjetnine te spomen-spisi svih sokolskih društava. Zemlja je svečano donesena 1925, a komorica s predmetima ugrađena 1926. Na vrh humka postavljen je zaglavni kamen, do kojega vode uske stube i na koji je trebala biti postavljena brončana skulptura sokola Ive Kerdića, ali je razbijena. Na poticaj Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, Mogila je obnovljena 1994, a 1995. postavljena je skulptura sokola, koju je osmislio kipar M. Gajšak, a izradio Mladen Mikulin. Oko humka posađeno je deset lipa, koje simboliziraju deset stoljeća hrvatske državnosti, a uz stazu je, po projektu Dragutina Kiša, posađeno žito. Na svečanosti povodom obnove humka donesena je i hrvatska zemlja koju je prilikom posjeta Zagrebu poljupcem blagoslovio Ivan Pavao II.

S područja Hrvatskoga zagorja humak sadržava zemlju donesenu iz Brdovca, Donje Stubice, Gornje Stubice, Javorja, Krapine, Lepoglave, Novoga Marofa, Stubičkih Toplica, Varaždinskih Toplica, Zaprešića i Zlatara. Iz Brdovca je donesena zemlja s mjesta nekadašnje kuće I. Gregorića, jednoga od vođa Seljačke bune. Iz Donje Stubice uzeta je zemlja s nekadašnjega posjeda F. Tahija. Grumeni zemlje iz Gornje Stubice uzeti su ispod Gupčeve lipe, odakle je pokrenuta Seljačka buna. U Javorju kraj Brdovca iskopana je zemlja s groba zaprešićkih žrtava stradalih 1903. prilikom demonstracija na željezničkome kolodvoru u Zaprešiću. Iz Krapine je donesena zemlja iskopana kraj Staroga grada. Iz Lepoglave je zemlja iskopana u dvorištu bivšega pavlinskog samostana. Zemlja iz Novoga Marofa uzeta je iz ruševina grada Pusta Bela, u kojem je bilo sjedište priora vranskoga Ivana od Paližne. Iz Stubičkih Toplica donesena je zemlja iskopana ispred kapelice u Kapelščaku, gdje se 9. II. 1573. dogodila bitka između Gupčeve seljačke vojske i plemićke vojske pod vodstvom Gašpara Alapića. Zemlja iz Varaždinskih Toplica iskopana je na mjestu nekadašnje kurije Tonimir, gdje je dugo vremena bilo ladanjsko boravište I. Kukuljevića Sakcinskoga. Iz Zaprešića su doneseni grumeni zemlje s groba bana J. Jelačića kraj Novih dvora zaprešićkih i zemlja iskopana na željezničkome kolodvoru, gdje su 1903. stradali protumađarski pobunjenici. Zemlja iz Zlatara iskopana je u zlatarskome polju, gdje je u XVI. st. bila gradina koju su razorili Osmanlije, i s brijega Šopron, gdje su Osmanlije nakon razaranja gradine poraženi. U komoricu, ugrađenu u temelje Mogile, pohranjeni su: barilček, rezbaren poput bačvice (dar Hrvatskoga sokola iz Donje Stubice), dva porculanska → bilikuma te ukrasni sag i ručni rad narodnoga veza (darovi Hrvatskoga sokola iz Krapine), tri fotografije u rezbarenome drvenom okviru (darovi Hrvatskoga Sokola iz Varaždinskih Toplica). Mogila je kao zaštićeni spomenik kulturne baštine 2009. upisana u registar nepokretnih kulturnih dobara RH.

D. Mudrinjak