bilikum

Čeh, Leh i Meh, kraj XIX. st.; MUO

bilikum, vrč, najčešće zemljani, iz kojega je gost ispijao dobrodošlicu (zdravicu), došavši prvi put u domaćinovu kuću. Naziv potječe od njemačke riječi willkommen (dobro došli). Germanski utjecaj Branko Svoboda objašnjava tako da je običaj nastao od nuđenja vina njemačkim vojnicima koji su ratovali protiv Osmanlija u našim krajevima. Kako su bili dosta kruti i neugodni prema autohtonu stanovništvu, ono ih je, da bi ih udobrovoljilo, nudilo dobrodošlicom, od čega je nastala riječ bilikum, postavši potom simbolom prave dobrodošlice. U sjeverozapadnome dijelu Hrvatske u XVIII. st. tradicija gostoljubivih čašćenja u plemićkim i građanskim dvorovima i kurijama bila je vrlo razvijena, a u XIX. i početkom XX. st. proširila se i među nižim staležima. Bilikum (javlja se i izraz trilikum) čine posude raznovrsnih oblika, npr. tri međusobno spojena vrčića od obojene i ocakljene kamenine, tzv. bilikum Čeh, Leh i Meh, koji je ime dobio po popularnoj → krapinskoj legendi o trojici braće; tri glinena vrčića s ukrasnim plastičnim ornamentima; pehar krapinski sudec, napravljen od keramike, u obliku sjedećega muškarca s trorogim šeširom, pehar srabljivec (varalica, prevarant) s četiri cecka (rupice), iz kojega se pije samo iz jedne rupice, a ostale tri se začepe prstima kako se vino ne bi prolilo. Često su bilikumi bili ukrašeni stiliziranim motivima cvijeća, grbom staroga grada Krapine, redovito s natpisima Čeh, Leh, Meh na svakome lončiću, i Uspomena iz Krapine, a na peharu srabljivcu stajao je natpis Svaki pije neka zdravo samo nek najde luknju pravu. Najpopularniji je svakako bilikum Čeh, Leh i Meh, a pijući iz njega gosta se željelo uvjeriti da vino treba ispiti samo iz jednoga vrča, kako bi zapravo ispio trostruku količinu vina. Pravilo ispijanja zdravice nalaže da se vino iz vrča popije naiskap, a njegov trodijelni oblik gostu predstavlja velik napor i zahtijeva umijeće, jer se vino, da se ne bi prolilo, mora ispijati polako, što je veselilo okupljeno društvo. Neki istraživači bilikum povezuju i s keltskom kulturom za koju su bila karakteristična ritualna izražavanja gostoprimstva, sklonost gozbama i kolektivnom pijančevanju, što potvrđuju i mnogobrojni arheološki nalazi trodijelnih posuda. Krapina je u prošlosti imala i vinski klub Bilikum Čeh–Leh–Meh, a njegov statut zvao se → Krapinski vandrček. God. 1969. na Festivalu kajkavske popevke u Krapini pjesmu Bilikum i trilikum (autor stihova Pajo Kanižaj, autor glazbe Mario Bogliuni) otpjevali su, svaki u svojoj izvedbi, T. Borić i A. Leskovar.

LIT.: A. Kozina, Krapinski vandrček i zagorska dobra volja, Krapina 1965. • M. Gušić, Etnička grupa Bezjaci, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb 1967, 43. • B. Svoboda, Stare vinogradske kurije i klijeti, 2, Zagreb 1967.

J. Lukec