Stubički Golubovec

dvorac Stubički Golubovec, 1790–1800.

dvorac Stubički Golubovec, 1790–1800.

tlocrt dvorca

Stubički Golubovec, kasnobarokno-klasicistički dvorac s perivojem smješten kilometar istočnije od središta Donje Stubice, uz glavnu prometnicu koja prati rub sjevernih obronaka Parka prirode Medvednica. Golubovečki je posjed nekada pripadao susedgradsko-stubičkomu vlastelinstvu, vlasnici kojega su u XVII. st bili Malakoczy, a potom Domjanići Zelinski. U XVIII. st. postojala su dva posjeda s kurijama – Donji i Gornji Golubovec. Vlasnicom Gornjega Golubovca 1781. postala je Regina pl. Domjanić, udana grofica Drašković, koja je dvorac počela graditi oko 1790, a završila ga oko 1800. Dvorac je jednokatna višekrilna građevina tlocrta u obliku slova »U« sa središnjim reprezentativnim salonom (»palačom«) na katu, do kojega vodi prostrano barokno stubište s predvorjem. Prostorije u prizemlju nadsvođene su bačvastim svodovima, a one na katu završene su ravnim stropom. U zapadnome bočnom krilu kroz dvije etaže proteže se dvorska kapela. Dvorac je potkraj 1804. kupio zagrebački biskup M. Vrhovac, u čijem je vlasništvu ostao sve do njegove smrti 1827. Vrhovac je kupio i obližnji posjed Donji Golubovec te ga s dograđenim gospodarskim zgradama pretvorio u majur dvorca, na kojemu je, uz manje građevinske intervencije, dogradio reprezentativnu kamenu altanu na sjevernome pročelju. Uz obližnje Stubičke toplice, također u Vrhovčevu vlasništvu, Golubovec je postao središtem dobro uređena gospodarstva. Vrhovčeva nasljednica Ana Sermage, rođ. Novosel, zapustila je posjed, koji je nakon njezine smrti 1860. naslijedila kći Antonija, udana za baruna L. Raucha, zaslužnoga za obnovu Golubovca i njegov gospodarski procvat. Iz toga doba datiraju meissenske peći, intarzirani parket i oslikani strop na hodniku prvoga kata. Udajom Levinove kćeri Alice za Ch. Steeba, Golubovec je postao posjedom obitelji baruna Steeba, a kada je 1945. nacionaliziran, vlasnici su otišli u Austriju. Do 1969. korišten je u različite neprimjerene svrhe, a potom je teško oštećeno i zapušteno zdanje preuzeo Povijesni muzej Hrvatske (danas Hrvatski povijesni muzej), koji ga je dijelom obnovio. Od 1978. do 1995. dvorac je koristio NSK kao zatvoreni depozitorij knjižne građe, a na dvorcu su obavljeni opsežni sanacijski radovi. Od 1989. ondje djeluje društvo → Kajkaviana, koje organizira kulturne programe i dvorac otvara javnosti. Početkom 2007. polovica dvorca i posjeda vraćena je barunu Janku Steebu, koji ih je prodao tvrtki Vilinske poljane d.o.o. Unatoč velikim planovima novoga vlasnika i opsežnoj prostorno-konzervatorskoj studiji revitalizacije i obnove dvorca i perivoja, do realizacije nije došlo. Dvorac je 2014. postao dijelom stečajnoga postupka, a 2018. na dražbi su ga kupili Grad Donja Stubica i Krapinsko-zagorska županija, namijenivši mu buduću funkciju Znanstvenoga edukativno-zabavnoga centra. Dvorac je pretrpio značajna oštećenja u potresima u ožujku i prosincu 2020. Nakon iseljenja društva Kajkaviana, u ožujku 2022. započela je konstrukcijska obnova dvorca sredstvima Fonda solidarnosti EU-a i državnoga proračuna RH, a završena je početkom 2024.

Perivojni kompleks uz dvorac Golubovec ima obilježja pejzažnih (engleskih) parkovnih prostora, a čini ga perivoj sjeverno od dvorca, perivojna šuma i veliki prostor Vilinskih poljana (Gesterwiese) s potocima, jezercima, livadama, gajevima i oranicama kao poveznica s okolnim krajolikom i stubičkim obroncima Medvednice. Zasnovao ga je biskup M. Vrhovac početkom XIX. st., dok je u doba kasnijih vlasnika doživio punu zrelost. Obilježje su mu samonikle biljke i drveće te unesene vrste četinjača, koje su perivoju dale snažan koloristički i kompozicijski efekt. Iako danas prevladava autohtono drveće, a većina je egzota nestala iz perivoja, njegova ambijentalna vrijednost s prekrasnim vidicima i vedutama čini ga jednim od najljepših pejzažnih perivoja u Hrvatskoj.

LIT.: L. Dobronić, Dvorac Golubovec, Zagreb 1972. • S. Deak, Gornji i Donji Golubovec: dva stara posjeda u Hrvatskom zagorju, njihovi gospodari i njihove građevine s parkom, Donja Stubica 1983. • ista, Gornji i Donji Golubovec u novom svjetlu, u: A. Jembrih (ur.), Biskup Maksimilijan Vrhovac i njegovo djelo (zbornik), Donja Stubica 2006. • M. Obad Šćitaroci i B. Bojanić Obad Šćitaroci, Dvorac Golubovec u Donjoj Stubici: prostorno-konzervatorska studija revitalizacije i obnove dvorca, perivoja, perivojne šume i Vilinskih poljana, Zagreb 2008.

V. Horvatić-Gmaz